Saturday 28 November 2009

ArtTerorizam#31


- n a s t a v a k -


ANTOLOGIJA FRANCUSKE EROTSKE POEZIJE
pod nazivom
BORDEL MUZA

odabrao i prepevao Danilo Kiš

Ovu antologiju Kiš je sastavio na osnovu sledećih zbornika:
"L'oeuvre Libertine des Poetes du XIX siecle", Pariz 1910 u kolekciji "Majstori ljubavi" koju je uređivao Gijom Apoliner kao i na osnovu zbornika Žorža Pijmena (Georges Pillement) "Poesie Erotique" Pariz 1970 i Marsela Bealija (Marcel Bealu) "La Poesie Erotique", Pariz 1971, koje su istovremeno i dešifrovale mnoge pseudonime iz navedene Apolinerove zbirke.
Takođe, ova antologija je jedna od retkih koja je obrađivala ovu temu na jedan detaljan, sistematski, stručan način. Od autora trubadura, bezbožnika, pagana razuzdanih, stihova rušilačkih, preko humanista i filosofa, etičara, sve do utemeljivača modernog evropskog pesništva. Od jednog Žan Marine, Pjer Motena preko Lafontena, poznatog satiričara koji je slavu stekao svojim basnama, Voltera, filosofa, enciklopediste, romansijera, istoričara i pesnika koji je svoj golemi književni ugled koristio u borbi protiv verske netrpeljivosti i za odbranu humanističkih ideala, posvećen odbrani lične slobode i s verom u progres, sve do Bodlera čija zbirka "Cveće Zla" slovi za najveći poetski događaj XIX stoleća.
Nakon ove antologije gotovo da nije bilo, u godinama koje su dolazile nakon krvavog raspada Jugoslavije, autora i dela koji su na ovaj nepretenciozan ali izuzetno vrednovan način prilazili i obrađivali ovu i slične teme. Stručna kritika je takođe visoko ocenila Kišove prepeve.
Pisanje, vođenje ljubavi, erotika i seks, književnost - imaju neke sličnosti, što nam i peva Alfred Devo (1825-1867) u pesmi "Pesnikova jebačina":

Muda ti se prazne brže nego tvoja
Prepuna crne sperme mastionica,

Tvoja je kara bedan kalauz, nedostojan

Da ga primi moja lakomica


A sad, najbitnije. Poezija.
Reči koje ostaju.


Kleman Maro
- LEPIM SISAMA -


Jedne sise od jajeta belje,
Sise od belog satena želje,
Sise da postide ružu u cvetu,
Sise lepše od svega na svetu,
Tvrde sise, ne sise: okrugle
Belokosne male kugle
Na čija je središta sela
Jagoda ili višnja zrela.
I kunem se da je tako:
Niko ih ne vide, niko tak'o.
Sise što s rujnim vrškom niču,
Sise što se nikad ne miču,
Ni da dođu ni da odu,
Ni u trku nit u hodu;
Leva sisa slatke žmarke
Uvek je daleko od svoje drugarke,
A obe sise svedoče, bele,
O lepoti osobe cele.
Kad vas vidi, čoveka povuku
Želje potekle iz ruku
Da vas pipa, da vas valja
Al se uzdržati valja
I lepoti toj ne prići,
Jer će druge želje stići!
Divne sise, ni krupne ni male,
Zrele sise, za ljubav stasale,
Sise što danju i noću kliču:
"Dajte nas što pre nekom mladiću!"
Sise što ti jelek odmiču, od tela
Barem za dva palca cela!
S pravom će onog srećnikom zvati
Koji će vas mlekom napuniti znati,
Kad devičanske sise prene
I stvori grudi zrele žene.


Fransoa de Menar
- MLADOJ GOSPI -


Lepotice, što bez strasti
Uživate jeba slasti
Trljajući plast svoj prstom,
Man'te taj nepotpun način,
Dajte da vas ja potkačim
Karom dugom i čvrstom.

Ja sam veštak dobrog prca
Koji radim čista srca
Kad lepojku neku imam,
A kad je ružna, gruba,
Više volim pokraj stuba
Natenane da ga klimam
Kakva je to slast, o dete!
Zašto se vi ne jebete?

Jebačina i vas sazda
Ja jebaću sve do groba,
Pa po cenu oka oba,
Imam šiljak spreman vazda.

I u paklu - čuvam veru -
Jebaću, uz nos Luciferu,
Uz nos Plutona i Prozerpina
I đavola svih veličina,
Da utolim one bludi
Što mi razbijaše grudi.


Teofil de Vio
- EPIGRAM -


Moja muda ispod nadignutog kurca
Velikoga poput uda kakvog mulca,
Gode prstima moje ljubavnice
Više no dva zrna s neke brojanice.


Žan de Lafonten
- EPIGRAM -


Volimo, jebimo, to dvoje
Ne treba nikad da se razdvaja;
Naslada i žud, pa to je
Ono što duša najređe spaja.
Kurac, pica i dva srca mlada
Rađaju slogu punu sklada,
Koju licemer zaludu napada.
Amarilis, zapamtite sada:
Voleti bez jeba ako vredi išta,
Jebati bez ljubavi - to je ništa.


Klod le Peti
- BORDEL MUZA -


Dvorjani Prijapa, Bahusa, i svih bogova,
Krepki oružnici stražarenja noćnih,
Prečasni jebači nepresušnih muda moćnih,
Stručnjaci razdevičenja, majstori rogova:

I vi, pseće droce, nepobedivi trtači
Što pravite preslice od mača nam u ruci
Gospe kurvarenja, prijatni oluci,
Vi guzova podli kaljugari i nabijači,
Dođite svi u ovaj bordel muza bluda.
Svaki će ljubitelj podrugljivog zbora
Svršiti bez sumnje uz zvuke ovog hora.
Ova će knjiga cvasti bez straha od strasti:
Zbog naslada tela biće patnje svuda,
Al biće i patnje rad duševnih slasti.


Teofil Gotje

O KAKO SU srećni psi!
Razdragano svi kidišu,
Jedno drugom kite sišu,
Jedno drugog trte svi!
O kako su srećni psi!


Šarl Bodler
- UVEK -


"Koliko će naša ljubav trajati?"
Pita devica na mesečini
Zaljubljeni kaže: "Meni se čini
Uvek, uvek".

Naokolo kad san svakog svlada,
Hortenzija počne da zadnjicom suče.
"Želim da me jebeš", nežno mi guguće,
"Uvek, uvek".

A ja kažem da začaram dane
I da zatreperi mojih patnji struna:
Muda moja, zašto niste puna,
Uvek, uvek.

Al ljubav makar najčednija bila
I jebač makar i najveća droca,
Troše se i prazne kao boca,
Uvek, uvek.


Pol Verlen
- UVERTIRA -


Hoću da se udubim u vaša stegna, u vaše guzice,
Kurve, jedine božije sveštenice međ nama.
Zrele lepote il ne, iskusne il početnice,
O, ne živeti više osim u vašim pukotinama i brazdama.

Divne su vaše noge koje idu samo k ljubavnicama
I ne vraćaju se osim s ljubavnikom, i počinka nemaju,
Osim u krevetu za vreme ljubavi, i dok miluju noge onima
Koji kraj vas, zadihani i umorni, dremaju.

Ćuškane, njuškane, jebane, lizane od tabana
Do prstiju, sisane jedna za drugom do bola,
Od gležnjeva sve do plavih vena vidljivih izvana,
Noge lepše od stopala heroja i apostola!

Silno volim vaša usta i divne te igre, o drolje,
Što ih izvode usne, zubi i jezik što se kreće,
Usta što grickaju naš jezik i kadkad nešto bolje:
Stvar skoro isto toliko ljupka kao kad se meće.

I vaše grudi dvostruki breg razvrata i ponosa,
Međ kojima se kadkad drči moja gordost muška,
Da bi se tu do mile volje nadula i da tu njuška
Ko kakav divlji vepar u dolinama Parnasa i Pindosa.

Vaše miške! Obožavam i vaše miške, bele i besramne,
Nežne i drusle, nervozne kad treba, bele sred mraka,
Bele i debele, ko vaše guzice, i skoro toliko zamamne.
Tople u ljubavi, a posle ledene ko raka.

A vaše ruke, produžetak mišice, gutam pun lakomosti!
Njih su blagoslovila milovanja i lenstvovanja
Ukrotiteljice splasnutog glavića koji se sklanja,
Brižne drkačice beskrajne strpljivosti!

Ali šta! Sve to, o kurve, nije ništa
Prema vašim guzovima i picama, čiji izgled, ukus miomiris
I dodiri, stvaraju poklonike vaših svetilišta:
Tabernakuli i Svisveti gde se bestidnost širi.

Pa stoga, sestre moje, vašim guzicama i butinama
Hoću da se sav posvetim, jedine prave drugarice,
Zrele lepote ili ne, iskusne ili početnice,
I da živim jedino u vašim pukotinama i polutinama.

I ja to želim, fantastična pesma, za sve devojke, žene, koje vole i znaju da uživaju. (Skala)


Pjer Luis
- U SPOMEN INSTITUTKINJI -

(odlomak)


Ne volim da vidim u crkvi Svetog Srka
Devicu s očima što se od zanosa koče
Gde ispovedajući užase pod suknjom se drka
I šapće: "Oh pardon - ja svršavam oče".

Ne volim kad mi na balu devojčica u bluzi
Od tila prizna, pijuć učtivo sok od višnje:
"Kad mnogo plešem, volim da me neko naguzi".
Pa se izvini: "Pardon! Rekoh reč odviše".

Ne volim da vidim muža u opštinskoj kući
Koji, čim mu želje potvrdiše pravno,
Svojoj dragoj ženi zvizne kurac vrući
Da bi svoju dužnost ispunio javno.

Ne volim da vidim usta bludna i mršava,
Kad u parku kenjca sisa Milena
"Da dozna jel lepo kad magarac svršava".
Pa nađe da mu sperma na kajsije ima miris.

Treba li reći da je ovo tek delić onoga što vas čeka u ovoj božanstvenoj antologiji za koju treba zahvaliti čarobnom Danilu Kišu što nam je otkrio ove dragulje, bisere francuske erotske lepote rime i reči. Ja sam knjigu dobio još kao srednjoškolac, od književnog udruženja koje je tih devedesetih bilo na negotinskoj sceni i kojeg sam ja danas najmlađi predsednik.
Ova skupina libertina ostavila je veliko delo kao i uticaj u nasleđe. Kod nas možete naći slične katrene i rime kod Vuka St. Karadžića u zbirci pesama pod nazivom "Crven Ban" ili u "Graždenskom Erotikonu", zbirci erotskih pesama i poslovica u srpskoj književnosti XVIII i početka XIX veka, koji je priredio dr. Sava Damjanov.
Pošto i sam jesam nastavljač tradicije evropskih libertina, erotomana i dekadenata, nisam mogao da odolim da u ovom tekstu ne stavim i dva svoja dela, jedan epigram i jedan sonet. Vrlo skromna, naravno za domete franscuskih libertina ali svakako od istog semena. Napisane su još pre jednu deceniju.


S.S.Skala
(1981 - još uvek živ i živeće još dugo, dugo)

- EPIGRAM -

ISUS MI JE STEGAO
Ruku
Ali mi je Deva Marija
Stegla nešto
Drugo.

- LIBERTINOV ZOV -

Podajte se sada odmah,
Tako mi na glavi roga,
Podajte se svi, žene, muškarci
Ostavite vi na Nebu svemoćnog Boga.

Šta je to što Vas još,
u gluposti nalik na teške okove drži,
Šta je to i gde Vas vodi,
Jer ljudima živim dobro ne služi.

Zar vi još ne znate, priznajete,
Najlepše čari jeba skupa,
Zar vi još ne znate, priznajete,
Divne čari kada je u tami, mraku,
Više vlažnih rupa.

Jednom libertin - uvek libertin!

S.S.Skala
(tzv. kvaritelj dobrih običaja i lažnog morala)
25. XI 09.

p.s.
U sledećoj godini jedan od brojeva časopisa za književnost, umetnost i kulturu "Buktinja" imaće za temu upravo Erotiku u Prozi i Poeziji, tako da nas ova tema tek očekuje u budućnosti, kao i mnogobrojne lepote u životu.

2 comments:

Anonymous said...

haha!!!

Anonymous said...

Kroz poeziju ljudi vide svasta, a ponajmanje nju samu.
Bravo za tebe i tvoj ukus.
Lane.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...