Sunday 18 November 2012

Iskaz tjedna


Prethodnu sedmicu nije obeležio nikakav događaj, koji bi mogao da zaseni sledeću sentencu iz dva razdela:


1.
"Ja, kao mi građani Srbije, КОНСТЕРНИРАН smo/smi/su-sam ovim primitivnim, divljačkim i antisrpskim ponašanjem radikala, jer Srbija ispunjava i ispunjavaće sve svoje obaveze posvećene ekonomskom napretku i budućnosti, a takođe i zato što međunarodno pravo i pravda u unutrašnjim reformama i regionalnoj saradnji moraju da važe za sve, a ne samo za jednu stranku."

2.
"ПРАВДА (mora/ima/će da važi) za sve!"

Aleksandar-Maja Vučić
dopredsednik opštenarodne odbrane i društvene samozaštite
vlade Srbije do Zemuna

Za one koji se već nekoliko dana ošamućeno i dalje samoispituju šta bi to kvragu trebalo da znače fraze "konsternacija" i "pravda", potrebno je dodatno pojasniti, daprostite uputiti vas na kontemporarno rječikazalo srBskoga jezika, koje zbori:

KONSTERNACIJA (poljski - Konsternacja)
Igrani film iz 2012. godine; zemlja podrijetla: Poljska; žanr: psihotriler; fabula radnje: aktuelnu prednovogodišnju frku glavne vedete filma remeti zločinački nameran neznanac dok joj momak ide u karpatske šume, u igri je i bolesna sestra.

PRAVDA (drevna srBska reč, ne piše se nikako malim početnim slovom niti se za njeno poreklo pita bez konsekvenci)
Elektronski medij, internetska sestra po oružju štampanog Informera, najnaprednijih novina u istoriji radikalnog informisanja građana. Još nije uočena jasna razlika među ove dve novine, od starina.

Aleksandar Vučić, srBski konsternacionalista. Tako se valjda na strane (zle) jezike prevodi naša reč patridiot?

Eto.
A sad svi kod logopeda, hitro! Zbog otvorenog preloma jezika.

3 comments:

Anonymous said...

Kada si tako "lepo" objasnio šta znači reč Konsternacija, dobro bi bilo kada bi objasnio, u istom kontekstu, i reč ABOLICIJA.
Posebno me interesuje Tvoje mišljenje o pozdravu koji je Šljivančanin uputio Gotovini i Merkaču.
Nije provokacija.
Miša

Radmilo Kračunović said...

Konsternaciju bi kod nas mogli prevesti kao zabezeknutost, zapanjenost, užasnost, zatečenost - sve su to osećanja koja poslednjih dana ovde vladaju, za razliku od euforije na korak do histerije ili ekstaze, koja vlada preko Save.
Problem je u tome, što je svako od tih stanja, emocija, zapravo indukovano i održavano u "radnom stanju" još iz devedesetih godina, a danas ponovo potpirivano od strane dobro nam poznatih ložača i kotlara strasti. Širom Balkana, da ne zaboravim.
Problem sa Haškom "presudom" je što je prvenstveno obrukana sama pravosudna struka, jer nije poštovana procedura prilikom celog postupka, u obzir je uzet nedostatak čvrstih dokaza za optužnicu bez sagledavanja celokupnog kontesta "slučaja zločinačkog projekta", nisu razmatrane i druge krivice "manje težine i odgovornosti", presuda je doneta preglasavanjem, ne postoji konzistentnost u tome na koju se pravosudnu običajnu praksu u ovom slučaju sud pozvao (angloameričko ili kontinentalno, bitna je razlika - ovde su ispraktikovali nekakav ad hoc hibrid, po tvrdnjama sudija koji su bili protiv) - sve u svemu, neke od sudija su se ponašale katastrofalno birokratski čak i u kršenju normi ponašanja, ne samo u sprovođenju procedure.
Dođosmo i do te abolicije. Ispada da je Tribunal ove likove abolirao - oslobodio odgovornosti od optužbe da su učestvovali u zločinačkom poduhvatu. Ispada kako sudska birokratija nije raspravljala o tome da li su počinili zločine mimo "organizovanog poduhvata", onako - neorganizovano. To nije pisalo u žalbi na prvostepenu presudu pa ga zato nisu razmatrali. Glupo, i vrlo aljkavo, kada se uzmu u obzir kontekst tadašnjih događaja, ali i mogućih daljih implikacija na današnje odnose na Balkanu. Da ne kažem baš "posledica".
Pojam "abolicija", inače, korišćen je u vreme američkog građanskog rata za nešto sasvim drugo: severnjačke države su nazivane i "abolicionističkim", kao i predsednik Abraham Linkoln, jer su zahtevali ukidanje ropstva na tlu USA. Podvlačim, tražili su ukidanje robovlasničkog sistema, a ne ukidanje nekakve optužbe za takav sistem, adresirane na račun južnih država. Ne mnogo bitno, američki građanski rat je bio nešto drugo - sukob industrijskog severa i manufakturnog juga, u vreme kada Amerika u celini kasni u industrijalizaciji skoro 50 godina za Evropom. Rezultat rata ionako nije sloboda za crnce već pobeda kapitalizma.
Latinski koren reči "abolicija" je pojam za "uništiti, poništiti, ukinuti".
Toma Nikolić nije abolirao Dragana Džajića, i to treba da se zna. On ga je pomilovao, što nije isto. On nije oslobođen optužbi ili krivice za kriminalne radnje u fudbalu, jednostavno je ukazom Predsednika pušten na slobodu uz obustavu daljeg postupka bez oslobađajuće presude. Nije fer, kao ni ono sa Tribunalom, jer ovako više izgleda da su hrvatski generali pomilovani od strane nekoga kome to uopšte nije posao niti svrha postojanja.
Inače, kod nas se malo o tome pričalo, ali hrvatska javnost se uzburkala još u januaru 2012. kada je tamošnje pravosuđe donelo Zakon o aboliciji, kojim je preko 20 hiljada pripadnika JNA i jedinica SAO, u znak pomirenja oslobodilo sudskih postupaka (postojećih i nepostojećih) zbog "ratnih zločina, agresije na RH" i sličnog. Tada se digla ista frka u njihovoj javnosti kao ovo danas. Ali sa suprotne strane, domobraniteljske. Ispade da je hrvatsko pravosuđe naklonjenije Srbima (ne pravdi, to nije tema) nego što je Haški Tribunal naklonjen promišljenom delovanju (ni tu se ne radi o pravdi).

Neobaveštenost (namerna ili slučajna) je majka svake histerije.
Laž je otac.
Pored takvih roditelja, ne treba se čuditi potonjim reakcijama na ove događaje, kod svih divljih balkanskih plemena.

Radmilo Kračunović said...

p.s.
Iskren da budem, zabolira me uvo i za jedne i za druge ludake, sa obe strane reke Save.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...