Sunday 25 November 2012

U nedelju, na Duhove


U nedelju 25. novembra (na Sv. Duhove demokratske). 1. Godine Naprednjačke, održan je u Sava Centru parastos miloj, dragoj em nikad prežaljenoj nam rahmetli DS, u prisustvu 3200 članova uže porodice.
Ožalošćeni: 
Vojvoda Republike Srbije karanli-Toma, Premijer Unutrašnjih Poslova Srbije Fetmen, Ministar ONO&DSZ Džeri Čvorović, ruske balerine Marković-Milošević, Predsednik Sveta Sunđertviter, drug Lipovkolac iz Požarevca, Njegova Ekselencija Ministar Džada&Koridora drug Lakosta sa crvenom španskom kragnom, glavni rendžer Republike Šumske, Zvezdin Sever, Partizanov Jug, navijači FK "Rad" iz Novog Pazara, navijači FK "Rasim i Suljo Aški" sa Banjice, narodni pokret "Naše Dveri na kućnom broju 1389 u bulevaru Dimitrija Ljotića", Drkoštunica Vuksanović, KK "Čoki", Vukovi, Zmije i ostala Besna Pseta.
Plus Mlađan Dinkić, ni približno ucveljen koliko zacenjen, do suza.
Stigao je i bradati muzički telegram saučešća, sa brašnom pokrivenih belih vrhova od Akonkagve do Ravne Gore. Vaistinu, baš na sam početak opela.
U znak počasti, na rezidencijalnom balkonu spaljeno je tačno 2386 grama sumpornog praha, boje radi. Da svet vidi i omiriše ko je nasledio tron i pozu u Krunskoj 69.
Neka im je večna ederlezi slava i - neka, hvala.


Istinu govoreći nije ih bilo 3200, već oko 400 manje, kada saberemo glasove dva kandidata i nevažeće.
Da, pomalo neverovatno zvuči, ali bilo je i nevažećih glasačkih listića - njih 70 od oko 2800. Tačno 4%, poput zbira nevažećih na majskim izborima, koji su zvanično (ali jedva) priznali oni koji su te izbore trčali. Meni je ta brojka ipak neverovatna, jer znamo kako su pakovani ti "delegati" u lokalu, da se Tadić povukao iz trke i da osim Beograđana teško da je ko još glasao za zeca Kuzmanovića. Ili za njega čuo do pre par meseci.
Svi oni "Tadićevci" koji su kukali kako je Đilas propast te njihove nekada stranke, danas su listom glasali za tu istu propast. A nisu morali. Poslušali su gosn Počasnog, da između dva zla (opet) - cepanja ili uništenja stranke (u njihovom nemuštom jeziku se to kaže "jedinstvo") - izaberu ovo drugo. Ko to ne vidi, šta da mu radim. Ta stranka je ionako svih ovih godina unazad, sa Tadićem na čelu, uvek birala put koji je vodio i njih, a bogami i Srbiju, naniže. To, što su neko vreme imali sinusoidni privid uspona, samo je garantovalo teži tresak, pad sa veće visine.
Fantomska "Plava frakcija", Živkovićeva "New Folder" stranka, najavljeno talasanje na samoj skupštini od strane neke nove frakcije, naivna očekivanja da bi možda Kuzmanović mogao da zatalasa to žuto mrtvo more (došao da govori o dogovorima a ne sukobima, zadovoljan sa osvojenih 13% glasova i 50% ličnih ideja ponuđenih odavno poznatom pobedniku), nada da među delegatima ima i onih koji vide o kakvoj se farsi danas radilo... sve je to za naivne ovisnike o domaće politikante, ni deca ih čak ne uzimaju za ozbiljno. 
Gojko Tešić, onako leptirski, zamaha slabašnim krilcima - međutim, pitanje je na kojoj će se strani sveta to pretvoriti u uragan. Ovde sigurno neće.


Na današnji dan je (nekada) Demokratska Stranka konačno uspela samu sebe da otera u rupu, u kojoj je već neko vreme čekaju ostali saučesnici u svim koalicionim farsama i projekcijama rikverc-budućnosti ove sjebane zemlje, koja se u inat svima njima i dalje zove Srbija. Združenim snagama u proteklih osam godina, to je uspelo dvojcu bez kormilara i samokontrole, dvojici državljana Srbije koji se odazivaju na "Tadić" i "Đilas". Naravno, uz debelo sadejstvo silesije hiljada preletača i prevrtača, parazita koji su toj stranci doneli toliko potrebnu masovnost - koja joj je na kraju polomila obe noge.
Sada slede čistke širom Stradije, politička asanacija palanačkih torića nekada poznatih pod imenom "opštinski odbori Demokratske Stranke". Pootvaraće se silni prozori i dosijei; narod kaže da su zimski mraz i svež vazduh odlično prirodno sredstvo za ubijanje patogenih bakterija, kao i gašeni kreč. U Srbiji nije problem u patogenim bakterijama već u patogenoj politici šupljih i usijanih glava, kroz koje fijuče promaja devedesetih godina i pre nego što otvore usta da nam "nešto važno" saopšte.
O (nekada) Demokratskoj Stranci na ovom blogu više neće biti reči, iz poštovanja prema Zoranu Đinđiću i zbog onoga što su bili do njegovog ubistva. A bili su Nada ovog nesrećnog društva. Od Zorana nisu ništa naučili, zato što to nisu ni hteli; Mićunović može da se batrga do mile volje na tu temu, kasno je. Između dva đavola ne sade se tikve, niti ima normalnog života.

O ovima potonjim, kleptodemokratama, biće reči taman koliko i o ostalim klonovima i izdancima Miloševićevog ganga. Kako slučajno ne bi pomislili da im je oprošteno ili zaboravljeno.

Demokratska revolucija je konačno uspela da pojede samu sebe.
Vreme je za novu, građansku.
Za evoluciju, jer ovako dalje ne ide.


Da ne bude posle kako niste bili na vreme obavešteni.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...