Tuesday 30 July 2013

Prva Petoljetka


Pre tačno pet godina, na današnji dan, prvi tekst na blogu GRAĐANSKI KRUG započet je rečenicom:
"Građanski Krug - Šta je sad pa to?! Opet još jedna od bezbroj NVO/plaćeničko/izdajničkih organizacija? Dokle bre više..."
Rečenica, tako svojstvena i draga ihremkampf sledbenicima rahmetli Miloševića i bezbeli Šešelja, uz legalističko tercjodlovanje Koštunjavo (sa nijansom boje trule šljivke). Na nju takvu nisu bili imuni i još neki nacionalno ošamućeni elementi DOS-a, kako se pokazalo vrlo brzo posle 12. marta 2003. godine. U stvari, pokazivalo se to i pre, ali smo se svi pravili slabovidi.

Za ovih pet proteklih godina, šta se sve desilo, promenilo, preokrenulo, u odnosu na taj primalni blogkrik užasa pred svime šta jesmo i naročito šta sve nismo uradili, da bi ovom društvu i njegovom atomu, Malom Čoveku, danas bilo makar malo bolje nego juče? Pa, nije da se nije desilo, pisalo, ukazivalo ili pokušavalo, a rezultat toga gledamo vasceli utorak, 30. jul 2013. godine.

srpski omladinski pokreti 1996-2008

Ko je bio heroj, da prostite - vedeta, tog prvog blogposta?


Uz neminovnu korekciju prvobitnog teksta, dopisanu 17.08.2012.


Neminovnu, zbog slabovidosti.

Pet godina kasnije, 528 tekstova i bezbroj napisanih i drugih komentara, pretnji, pritisaka, ali i saučestvovanja drugih autora u kreiranju tekstova Građanskog Kruga, došli smo na isto. Na sam početak, sa koga smo i krenuli. I opet na istog heroja, da prostite - vedetu.
Naravno da ne mislim na agrodžiberaldemokratskog brašnog crva sa Akonkagve, skijaša, alpinistu, darovatelja foto-albuma ljubiteljima lika i dela. Licemera i višepalanačkog koalicionog saučesnika u unapređivanju u(ne)ređivanja nečega što se još uvek zove Srbija.

cvrčak i mravojed, verzija 2013

Ovoga puta, radikalni g(ensek) Aleksandar Vučić (u daljem tekstu AV) zamenio je suze iperitske za znoj radeničko-spasiteljski g(ospodara) AV, tog unapreditelja svih strahova i frustracija domaće političke estrade, šefa svih Službi, domostrojitelja JULbašče u kojoj rastu fikusi, prkosi, muškatle i ponajviše korov sa koalicionim potencijalom.
Taj i takav srsgensek je arlaukao po centru Beograda 29. JULa 2008. godine, seireći zajedno sa huliganima (pardon - razgovarao je sa patriotskom omladinom). Nekako, baš u vreme kada se podebelo spremalo izbacivanje Tome NIkolića iz redova Šešeljevih falangi, što se i desilo par nedelja kasnije. Ubeđen sam u to da se već tada znalo da će biti formirana nova, unapređena ex-radikalska stranka, opajana od Šešeljeve paučine, ulickana i načitana - za početak NDI priručnika za kampanje, a kasnije su tu naišli Webber i Konstantinović, kao posledica postkonsternacijske traume. Kada je odradio zacrtano, glasao za izbacivanje Tome kako bi potom imao gde i sam da prebegne, on to i sam učini.
Gde si bio pre pet godina? AV.
Šta si radio svo to vreme? AV.
I, šta sad? AV.
Stvarno, sve izgleda nekako kordonski, baš kao 1996.
AV AV AV...

Pet (i više) godina tzv. građanska Srbija ćerala je kera, pretvarajući se samozaljubljeno kako u ogledalu vidi Uroborosa Večnog. Neko je (poput Ludog Borisa) tu samoobmanu personalizovao i privatizovao, neko je (poput Đitlera i Cedonira Chadde Serb Skiera) to pošteno i naplatio; neki drugi su (poput tzv. Druge Srbije) višepersonsku samodovoljnost kolektivizovali i pretvorili je u skoreli stav namćorluka i kukumavčenja, međusobnog nadgornjavanja unutar sopstvenih redova u žestokoj koncepcijskoj konfuziji. Nikome nije palo na pamet da se to narodu možda više ne dopada.
Jedina prava, građanska, anarhična i bez vidljive organizacione kičme i centralnog nervnog sistema, ispala je akcija Nevažećih listića na prošlogodišnjim izborima. Grupa ljudi bez fiksne organizacije, okupljena oko istoimene FaceBook stranice uspela je da na skoro svakim izborima u poslednjih godinu dana dobaci manje-više do cenzusnih 5% namerno poništenih glasačkih listića, bez obzira na to šta objavljuju autocenzurisani parastranački mediji i na činjenično marisanje glasova od strane partijske pešadije po biračkim odborima in situ. Tu se uopšte ne radi o nekakvoj koncepciji, ideologiji, programima, proglasima i sličnim tiradama; jednostavno, osnovni moto svega je "Dosta!", ništa manje i ništa više. Primarni cilj je bio osvestiti a ne kazniti DS i LDP za sumanutost, koju su promovisali u političkom životu Srbije do 2012. godine. Definitivno je postalo jasno da je osvešćivanje bilo nemoguće, kao što je preuzimanje vlasti od strane naprednjaka bilo neminovno i očigledno čak i iz one kafane na dnu Borskog rudnika, 400m pod zemljom. Svako Tadićevsko (i ino) bulažnjenje o "krivici Belih listića za pobedu naprednjaka" na račun određene grupe građana Srbije, kojima su se samoproklamovani pripadnici političke kaste zgadili za dugo vremena unapred, spada u opis dat u prethodnom pasusu.
Čisto sumnjam da kvaziopoziciona ekipa uvažava i čita tekstove Vladimira Milutinovića, naročito najnoviji. Pitanje je da li uopšte u njihovim glavama postoji potreba da to i razumeju. Ko sumnja, neka se sam zapita: Kako se to skijanjem po vrućini parira Vučićevom spasilačkom preznojavanju i sličnim prenemaganjima, kojima se aktuelna vlast jedino i bavi?
Bavi se i aktuelna opozicija, tim istim. Dakle - ako ih ne možeš pobediti... probaj spust.
Baksuzi engleski, u svom jeziku imaju reč za "spust" koja tako bolno odgovara domaćoj varijanti istog: downhill.
Nizbrdo.

***
Pet punih godina pisali smo o palanačkom licemerju i pokvarenjaštvu - negotinskom, beogradskom, popovskom, političarskom, pa i svetskom. Započeli smo sa AV, i pola decenije kasnije Točak Vremena nas je sve opet vratio na isto. Na njega. Na AV.
Da li je sve bilo uludo?
Mislim da nije. Sve vreme tvrdim da se taj nikada nije promenio i niti će, jer AV (za razliku od mnogih drugih iz tog krda društvenih pijavica) ima jasan cilj i sredstvo kojim će ga ispuniti - po svaku cenu.
Cilj je moć, pored straha od smrti najjači afrodizijak u homo sapiensa. Moć, tj. žudnja za njom, najčešće se da okarakterisati kao Jungovska maska za prikrivanje impotentnosti, i to ne samo one fiziološke.
Sredstvo je beskrupuloznost, i sve što potom iz nje obavezno proističe.

Ne, naravno da ne dižemo ruke od Građanskog Kruga, posle pet godina i povratka na AV. To ne radi niko čije se tvrdnje, u manjoj ili većoj meri, kad-tad pokažu tačnim. Nas nekoliko, okupljenih oko ovog bloga, imamo nameru da i dalje bez ustezanja radimo ovaj posao, pišemo o ružnim ali podjednako i lepim stvarima.
Imamo nameru da ih i dalje seciramo, zavitlavamo i ismevamo im loše strane, jer je to jedan od efikasnih i neukalupljenih načina građanske samoodbrane od kolektivnih obmana koje nam politikantski šibicari svakodnevno serviraju.
Ne zanosimo se iluzijom da su moguće blog-revolucije, kao ni strahom od šarene laže o njihovoj nedodirljivosti. Oni su samo impotentno frustrirani, beskrupulozni, u strahu od gubitka privilegija koje donosi privid moći. Oni, svi ti silni AVAVovi.

Eto, srećno nam bilo prvo Peto Leto.
I svima Vama, sviđalo vam se to ili ne.
AV!

Monday 29 July 2013

Vere nectit


Kako smo još uvek kod političkog otpada, trashmailova i JUL-bašče... evo još malo toga.

Upozorenje: Tekst koji sledi nije reklama. Naprotiv.

Elem, otvoriš mailbox i imaš šta u njemu da nađeš: trgovački putnici, jehovnjaci, stranačka pešadija... svi su tu. Ovoga puta palo je zatrpavanje reklamama za neku novu vrstu kafe, na kojoj, srčući, možeš još i da zaradiš. 
Ajdebre!
...

Od: "OG Kafa"
Vreme: Sat, 13 Jul 2013 08:59:13 -0400
Tema: Kafe fransiza za fizicka lica 

This message was sent by Dobar Dan using ReachMail Email Marketing.
Dobar Dan | Dobra Kafa | Beograd, Srbija 11000


Having trouble viewing this mail? Click here to view it in your browser.
Make sure that you always get our messages: Add kaf.frans@gmail.com to your contacts.
Click here to unsubscribe or update your email address.




Da li pijete kafu ili znate nekoga
Mi Vam možemo objasniti kako se ova dnevna navika može pretvoriti u Vaš profitabilan posao.
Ako ste zapazili, McDonalds i njemu slične velike kompanije u svetu su se okrenuli kafe biznisu. Isti trend u poslovanju možemo videti i kod naših velikih kompanija. Šta ste propustili, a da njihov top menadžment u kompaniji nije?
Na slici ispod možete videti primer McDonalds-a u Beogradu.


McD, nekad i sad

Oni su prepoznali da je kafa trenutno jedna od najvećih potreba ljudi u svetu. To je proizvod čija prodaja konstantno raste i donosi svim ovim kompanijama da ostvare veliki profit.
Naša OG kompanija je uspešna međunarodna kompanija čiji koncept poslovanja je Starbucks, najveća kompanija kafe u svetu, počela da primenjuje u svom poslovanju. Razmislite da li je to razlog da čujete o načinu poslovanja naše kompanije, i to na samom početku u Srbiji, i kako to može postati Vaš sopstveni profitabilan posao.
Kratki uvod o OG kompaniji možete dobiti u našem kratkom filmu na našem sajtu.

Ako želite više informacija o mogućnosti poslovanja sa OG kompanijom, ispunite formular klikom na link ispod i mi ćemo Vas kontaktirati.

OG Kafa
Beograd, Srbija

***

Elem, samo vi lepo zamenite svuda u gornjem tekstu reč "kafa" imenom domicilne dominantne varijante crkvenjačenja, i dobićete sledeće:


reliOGio kafa, nikad i uvek

Ne znam zašto ovi iz OG Kafe kinje običan narod nudeći franšizu, kada imaju potencijalno daleko isplativijeg partnera "na terenu", jačeg od McDonaldsa, Coca Cole i Nokie zajedno. Dovoljan je samo jedan ovakav trashmail na Nebesku e-adresu, umesto hiljada iritirajućih, pa da padne naredba Odozgo kako svi ovozemaljski SIZ-ovi Nebeski moraju na fasade svojih službenih objekata istaći dodatnu reklamu (pored kruciformnih, heksagramskih, krescentnih, svetlećih creva i inih). Objekti za konzumaciju reliOGio kafe u svakoj - ama baš svakoj - zemlji na Kugli Zemaljskoj.
San snova svakog trgovca dušama, na malo i veliko.



Ball of confusion - od Negotina do Bangkoka, u krug. Kafa kao vera i politika. Crna & vruća, baš kako treba.
Stvarno, spaja.

Ne treba vam jači dokaz od prošlogodišnjeg izbornog ciklusa i postizbornog cirkusa. Zamenite reč "kafa" rečima "vlast" ili "rekonstrukcija", čudo jedno na šta tek to izađe. 
Na isto.

Povezani tekstovi:
- Uporedna religija (Post #62, 07.01.2009.)
- Siktir kahvesi (post #419, 22.06.2012.)

Tuesday 23 July 2013

Karamiško


Miroslav Mišković - Otet 2001. godine, držan u šahti, sutradan pušten uz otkup od 7 miliona rajhsmaraka. Tada je izjavio: "Ja sam svoje otplatio". E pa nisi. Uhapšen 2012. godine, pritvoren, pušten posle 7 meseci, kaucija 12 miliona rajhseura. Vlasnik Delta Imperije, po mišljenju pravnih stručnjaka, predugo je držan u istražnom pritvoru, "da ne utiče na svedoke" - one iste koji su sada listom prešli iz Odbrane na stranu Tužilaštva. A od danas, za očekivati je da Tužilaštvo pređe na stranu odbrane, lakše se diše.
Pošteno.

Prema rečima Dinkića, u narednom periodu ne bi trebalo da se dešava da ljudi “trunu po pritvorima po godinu dana”, kao što je “sadašnji ministar poljoprivrede Goran Knežević 13 meseci proveo u pritvoru, da bi ga onda sud oslobodio, što je nedopustivo”.
Ljubi ga Vučić.
Borka. 

"Bogoljub Karić: Vraćam se u Srbiju u Novembru." Ako treba, ću platim.
Bogoljub se vraća kući (jevanđelje po Palmi). Spreman da dokaže nevinost, angažovaće karleušinog plastičnog hirurga u cilju rekonstrukcije presumpcije.
"Povratku Bogoljuba Karića je vrata otvorila promena Krivičnog zakona, odnosno izmena člana 359. čime je zloupotreba službenog položaja koja mu je stavljana na dušu prekvalifikovana u zloupotrebu odgovornog lica. Tako krivično delo zbog kojeg je za ovim biznismenom raspisana međunarodna poternica više ne postoji."
Dinkić (kata #2): "Da sam na Karićevom mestu, vratio bih se i tražio fer suđenje!", ali bez povraćaja PDV na sve do sad zaplenjeno.
Halal!

Irinej M. Gavrilović je u knjizi utisaka u Moskvi zapisao da je "malo kompanija koje na sličan način promovišu srpsku istoriju, kulturu i tradiciju van granica Srbije, kao što to čini BK grupa".
Dragomir Karić, poslanik: "Porodica Karić će učiniti sve da poslovni kontakti i suživot Albanaca i Srba na Kosovu što pre zaživi". Baš se uklapa u izjavu patr.srB. I.M.Gavrilovića, od 'onomad': "Predlažemo suživot sa tim narodom sa kojima živimo stotinama godinama, ali, na žalost, taj narod ne trpi nikoga pored sebe. To je naš veliki problem.", ne spomenuo se.
Stvarno, izgleda šašavo ali ne boli.

Mirjana Marković, sankilotkinja: Abolicija, bez kaucije.
Poternica protiv M.Marković obustavljena zbog zastarelosti postupka.
"Ne fmem nifta da kažem, niti bilo fta da komentarifem. U Mofkvi pada kifa. Fto fe mene tiče mogla bi da pada 365 dana. F izuzetkom jula."
Jul je, Vuline.


***
Doviđenja, i hvala na svim ribama.
Vidimo se na izborima.

Čitulje su preseljene na FaceBook.

Monday 22 July 2013

Scam



Ukoliko slabije stojite sa Engleskim jezikom, evo prevoda - GoogleTranslator ovoga puta ne greši:




Scam, ili confidence trick - način prevare gde se prvo stekne poverenje žrtve (jedne osobe ili grupe), pa potom sledi... to što sledi.
Povod? Sledeći mejl, pristigao danas na više adresa (u originalu, takav kakav je):


Од господина Паул Вилсон
Телефон: +447700017713.
одговорите на мој приватни е-маил: паулвилсон011@ливе.цо.ук

Моје име је господин Пол Вилсон, НатВест, директор комерцијалног банкарства, Челмсфорт & Ромфорд. Велика Британија. Бити врхунски извршни на НатВест, открио сам нумерисани рачун са кредитне равнотежу £ 18,300,000 00 фунти плус акумулиране камате, који припада америчкој мулти-милионер сирове нафте трговац господин Дејвид Воткинс, који је био жртва урагана Катрина у августу 2005. До сада, нико не зна о свом банковном рачуну код банке НатВест и мој даљи истрага показала да је покојник непосредна породица такође погинуо у трагедији.
Са моје позиције у банци, имам све, приступ тајним детаљима и неопходне контакте за потраживање средстава без икаквих проблема. Али, због осетљиве природе мог посла, треба да помогне странца тврде средства, мој положај као државни службеник, као и запослених у банци не дозволите или моји рођаци тврде да ове фондове. Зато сам вас контактирати као странац да организује пренос овог фонда од ове рачуну пре наше следеће ревизије, јер ако је наш менаџмент банке открили да је овај рачун је латентна за њих дуго, то ће бити замрзнуте, а новац ће бити враћен банка Трезор, као неостварен јавних средстава. Дакле, желим да стоје као "спољних корисника", а ја вас уверавам о савршеном трансфер стратегију која ће бити постављена у име легално, тако да нико неће сумњати своје тврдње.
За вашег учешћа у овом послу, имате право на 40% од укупног износа пребачен на ваш банковни рачун, а ја ћу рачунати на смислу тајности, како би се избегло излагање ризичан овог договора. Након разматрања понуде, Љубазно ми достави своје пуно име, адресу и контакт директног телефона / факса, да би ми поново профил фонд за ваше име, као наследнице корисника и усмерава своју комуникацију са Банком за пуштање на слободу и даљег пренос фонда на ваш банковни рачун. Слободно ме позове за даље разговоре. С обзиром на осетљивост природу и величину овог пројекта, ја питам свој одговор на мој приватни одговор на мој приватни е-маил: паулвилсон011@ливе.цо.ук

Захваљујући вама у очекивању на брзом одговору.
Срдачан поздрав,
Паул Вилсон,
НатВест Банк Плц.
Директор Комерцијално банкарство,
Челмсфорт & Ромфорд.

Poslato (stvarno) sa mejla: paulwilson38@libero.it


Propast.
Nisam mislio na GoogleTranslator.

***
Tzv. Naš Čovek, ovako lakoveran, lakomislen, prečesto lakom na easy money, vazda zna da ti "stranci" uvek kuju nekakve zavere protivu Njega. Međutim, to ga uopšte ne sprečava da redovno nasedne na domaće šeme, svake četiri godine (ponekad i češće), koje mu domaći šibicari i ostali spasioci serviraju preko medija, bilborda, plakata, od vrata do vrata, trpanjem SMS-a i mejlova, silovanjem poštanskih sandučića. Eeee, al' to su "naši".
Kupujmo domaće. 
Smislili smo novu religiju za domaće potrebe, zove se Crkva Stranih Investicija Spasa (CSIS).
Zbogzato kirilica u najnovijem scamu.
Pardon, шеми.

CSI:S?
Crime Scene Investigators: Serbia
Zaista postoji grana forenzike koja se bavi istraživanjem prevara poput ove u gornjem mejlu.

Thursday 18 July 2013

Lajanje na zvezde


Kako TANJUG javlja...


- Poglavar Ruske pravoslavne crkve patrijarh Kiril uputio je čestitku novoizabranom predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, javila je Verska informativna agencija. Rezultati izbora svedoče da imate visok stepen poverenja naroda.
- Pripremamo se za velike događaje na kojima je potrebno da država i crkva sarađuju.
- Patrijarhu sam rekao da nemamo nijednog saveznika na Zapadu. Odgovorio je da SPC to razume i da postoje razlike u pristupu, ali ne i u suštini, rekao je Ivica Dačić.
- Prvi potpredsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da Srbija želi najveću moguću saradnju sa Rusijom i dodao da ruskim zvaničnicima nikada nije smetao evropski put Srbije. Srbija je mala zemlja, koja treba da sačuva svoju teritoriju i koja mora da pokuša da ima dobre odnosa sa svima.
- Irinej je kazao da je Vučić na Saboru vladikama objasnio probleme sa kojima se država suočava i da ne postoje suštinske razlike između crkve i države po pitanju Kosova. "Crkva ima svoje, a država svoje metode, ali ne postoje suštinske razlike", rekao je Irinej.
- Irinej na sastanku s Kirilom rekao da je „naše rukovodstvo pod uticajem Zapada“; Kiril dodao da srpski političari nemaju snage.
- "Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Irinej, koji se sa sveštenom pratnjom nalazi u mirnoj (kanonskoj) poseti Njegovoj Svetosti patrijarhu moskovskom i sve Rusije gospodinu Kirilu i Ruskoj pravoslavnoj crkvi, krajnje neprijatno je iznenađen lažnom informacijom koju su danas objavili neki mediji u Srbiji da je u razgovoru sa svojim domaćinom izrekao kritike i optužbe na račun državnog rukovodstva Srbije. Ova dezinformacija nije samo zlonamerna, anticrkvena, već odaje nameru njenih sastavljača da poremeti tradicionalno bratske odnose i poverenje između srpskog i ruskog naroda.", navedeno je u demantiju kabineta patrijarha srpskog Irineja.
Stavovi vrha Srpske pravoslavne crkve o Kosovu i Metohiji, izneti u sredu u Moskvi, nisu iznenadili srpsku javnost, ali jesu Crkvu.
- Rusi ne bacaju pare u bunar.
- U Šapcu je osnovana Ruska Partija. Po zamisli tvoraca, ona objedinjuje potomke emigranata, "savremene" Ruse, koji žive u Srbiji, kao i Srbe za koje zvuk otkucaja sata sa Spaske kule moskovskog Kremlja zvuči ubedljivije od obećanja iz Brisela. U Intervjuu za Glas Rusije predsednik partije Slobodan Nikolić govorio je o izraelskom peršunu, evroazijskoj integraciji i prozapadnom kursu svog prezimenjaka.


Pa da, Slobodan Nikolić - a ko bi drugi? Ili taj, ili Tomislav Milošević.
Kako i ko god, uvek ispada isto - boršč.

***
Stvarno, kada pogledate gornje naslove šta bi vam drugo palo na pamet nego - lajanje na zvezde. Ne Šotrin film, po Vitezovićevoj knjizi, već najnovije ostvarenje u palanačkoj produkciji, sa domaćim i bratskim nam starovima & starletama, tim hudožnicima beskonačne neme burleske Bezumlja.


Stvari postaju dodatno jasnije kada bacite oko na spomenutu Spaskaja kulu u Kremlju. Tu je lajanje, tu su i zvezde, rubinske & krasnaje. Na sveopšte veselje Palanke.
Potaman.

Tuesday 16 July 2013

Sofilja


Prilog koštunjavopalanačkoj tezi kako (ovakvoj) Srbijici nije mesto u EU.

Svako, ali baš svako ko se "učlanio" u EU doživeo je sopstveno Proleće, na ovaj ili onaj način. Tamo se građani bune, koliki god im standard bio ili ih tresla ekonomska kriza oni ipak ne ćute. Isto važi i za one van EU, koliko god bili smatrani nebitnima.
Stara i omiljena fraza lokalnih (naših) budala, na temu nečega što je formalno, provizorno, fasadno, a suštinski šuplje, glasila je "puče ko bugarska skupština". Bugarski Parlament jeste do sada nekoliko puta bio raspuštan, u poslednje vreme dobrano zahvaljujući pritisku građana kojima je licemerja i osionosti političara-bogataša više preko glave. Po nekim istraživanjima zapadnih medija, korupcija u Bugarskoj i Rumuniji nije opala ni za jotu iako su te dve zemlje pre nekoliko godina postale nove članice Unije. Za korupciju nisu krivi građani, već oni koji su 2005. godine u Parlamentu (zamalo) jednoglasno ratifikovali Ugovor o priključenju Bugarske EU, ne potrudivši se ni da pročitaju to o čemu su glasali, kamoli da pokušaju nešto iz njega i da razumeju ili nedaj bože primene.
A to je i bila suština.

photo: trud.bg

Zato sada imaju Марияну na svom pragu, pa neka razmisle dokle će još tako kako su se nameračili.

Naravno, Bugari imaju i svoje lokalne kvazilegalističke budale koje osećaju potrebu da nešto "tumače" na račun desetina hiljada građana koji duž sofijskog Bulevara Cara Osloboditelja, sada već duže od mesec dana, demonstriraju protiv samonabeđene kaste oligarha.
Evo nekoliko primera tamošnje "pameti:
U Bugarskoj postoje tri firme koje su zvanično ovlašćene za "proizvodnju&distribuciju" nacionalnih znamenja. Privatne, naravno, kako i priliči postfeudalnoboljševičkom kapitalizmu koji se praktikuje na Balkanu. Njihovi vlasnici smatraju da su silne zastave i ostale nacionalno-državne oznake koje demonstranti nose, na ulice dospeli sa crnog tržišta tj. nisu od njih zvanično nabavljene, i da ih shodno tome nezakonito koriste. Plus, na zastavi ne sme da bude nacionalni grb (neke od njih ga imaju), a Ustav propisuje i standardne dimenzije zastave, koje - gle čuda - takođe nisu ispoštovane. Kako jedan od vlasnika tih firmi kaže, licemerno je da protestanti traže poštovanje Ustava i zakona, a da sami te iste krše.
Carski, nema šta. Spinovanje dostojno jednog srbijanskog ministra informisanja, VIP praktikanta-davitelja slobodnih medija u periodu pre pucanja srpske skupštine.
Idemo dalje. 
Kada su u nedelju (14. jula) gornje fotografije osvanule na FaceBook stranici koja prati proteste u glavnom gradu Bugarske, nije se dugo čekalo na kontrarevolucionarni udar nadležnih Službi. Posle masovnog prijavljivanja te stranice da se kačenjem fotografija golih sisa (u formatu koji nije po uzusima FB - videti случай Femen) zapravo propagira pornografija, pomenuta stranica je bila blokirana naredna 24 časa. Dakle, ceo ponedeljak. Odblokirana je zahvaljujući još masovnijim revolucionarnim kontraudarom po prijavljivačima, na adresu FB administratora.
Konačno, i bugarski ministar inostranih poslova oseća nekakvu нужду da se ob(e)znani povodom protesta:
“Гражданите са тези, които трябва да осъзнаят, че страната има нужда от стабилност, има нужда от решаване на проблеми. Време е протестите да се насочват към по-позитивна посока, към конкретни искания за конкретни политики, а не просто за оставка.”
Prevedeno na slavjanski, varijanta zapadno od Nišave i Timoka:
"Građani su ti, koji treba da shvate da je zemlji potrebna stabilnost, da ona ima potrebu da rešava probleme. Vreme je da protesti krenu u pozitivnom smeru, ka konkretnim zahtevima za konkretne politike, a ne samo za ostavkom."
Tako je, ministre! Građani treba da daju konkretne predloge za rešavanje raznih nuždi koje političari zamese pa prospu po glavama tih istih građana. Zato su ostavke i pokretanje postupaka protiv odgovornih konkretan zahtev i predlog. Onaj pravi.

Sofija (starogrčki sophia, latinski sapientia) predstavlja pojam koji označava "mudrost". Glavni grad Bugarske se do sredine XIX veka zvao Sredec, sadašnje ime su mu nadenuli Turci (Sofya), najverovatnije po istoimenom bugaroslavnom hramu, sagrađenom i nazvanom po ugledu na daleko poznatije uzore - vizantoslavnu u Carigradu i ruskoslavnu u Minsku. Crkve Svete Mudrosti - Hagia Sophia.

Utorak 16. jul: Za rane večernje sate zakazana je prva ovonedeljna protestna kafa, iz automata. Ispred bugarske skupštine, kako je i red.

***
U Srbiji se kafa cirka po vasceli dan, naročito u radno vreme i naročito po kafićima u centru Beograda, na okomet od Parlamenta i Vlade. Dakle, taj vid protesta je kod nas prevaziđen.
Idemo dalje.

Protestiram, kdor ni zanga ni naš!

Srbija nikada nije imala Pankrte, zbog čega su državni ljubimci bili i ostali endemska parazitska vrsta koju je gotovo nemoguće istrebiti.
Srbija nema ni Femen. U Srbiji se nijedna decentna građanka ili pu!pu!iš! smerna srboslavka neće simbolično obnažiti, aludirajući na činjenicu da je vreme srpske građanske revolucije odavno došlo a da Nje i dalje nema.
Marina Abramovic je državljanka Crne Gore. I tamo se građani nešto bune.
Svoje plastike neće pokazati ni neka od proskribovanih simptomatičnih starleta, naročito ne za džabe - to ionako rade samo u odabranim kvazieltističkim krugovima koje prvenstveno čine baš likovi protiv kakvih se Bugari danas bune u svom glavnom gradu.
Zapravo, bolje bi bilo da ništa ne pokazuju, čak ni Marijane među njima. Njihovi napumpani baluni su vazda tokom devedesetih bili prvo pravo sredstvo za razbijanje demonstracija, ponekad efikasnije od kordona i suzavca zajedno - sa konstantnim dejstvom & 24/7 efektom na homo sapiense koji tumaraju ulicama, TV kanalima, odskora i FaceBook/Twitter stranicama sa hashtagom #srbija.

O upotrebi parnih preponskih žlezdi (tog naširoko čuvenog državno-nacionalnog znamenja druge vrste) u ovdašnje društveno-političke svrhe, ima li više smisla uludo trošiti reči? Možda je došlo vreme da konačno i mi pređemo na ono između ušiju?
Ukoliko znate da u Srbijici postoji bilo šta, sakralno ili profano, pod nazivom "Sveta Mudrost" (ili nekim od srodnih varijeteta) -  javite mi obavezno, da se prosvetlim.

Građani Bugarske su sopstveno doskorašnje ćutanje i pomirenost sa "situacijom", na neki način amnestirali svime što se tamo događa poslednjih nekoliko meseci. Iako je stvar još uvek daleko od toga da bude dobra ili joj se nazre kraj - Eppur si muove! To uvek treba imati na umu, koliko god divanjenje i fatalizam izgledali naoko privlačni i jedino isplativi.
U međuvremenu, Srbija mudro ćuti i ispija tursku kafu, istu onu koju u Turskoj zovu srpskom. Turska posla, i njima su udarili silni građanski protesti u mudrost. Pardon, htedoh reći - u glavu.
Vojislav drKoštunica bi podhitno morao domicilnom pučanstvu da objasni sledeće: 
Kako je moguće da mu braća širom Balkana, EU i Sveta podjednako demonstriraju protiv pomahnitalih neoliberalno orijentisanih i kleromilitantnih tzv. "narodnih vlada", dok za to vreme u Srbiji cveta cveće? I to ono Bodlerovo, nesmanjenom žestinom, sa samo malo promenjenim mirisom lakšeg gutanja radi. Kafa, žaba, pesak, ponos, glupost - izbor je na nama.
Kad bolje razmislim, ne mora Taj ništa, jer samo tako može večno.
Prava sova, mudrac jedan - nema šta.

p.s.
NBG su istoimenu pesmu prepakovali sredinom osamdesetih, kao demo snimak koji je puštan po studentskim žurkama, na radio talasima i Akademiji. Zvanično, objavljena je tek u februaru 1997. godine na njihovom prvom pravom albumu, baš u vreme uličnih protesta koji su zamirisali na prvu pravu građansku pobedu nad sumanutim režimom Slobodana Miloševića.
Od tada, pa do dana današnjeg, Marijana ne stanuje ovde.

Dokle bre tako, Drvojislavi?

Sunday 14 July 2013

Bastilja


Prozor mora pasti - pao je.
I Berlin.
Zapravo, u zemlji Srbiji po stanovima svaki čas iz ležišta ispada tzv. stolarija; zato bije promaja na sve strane i pri najmanjem povetarcu. Shodno novouvedenom Zakonu o energetskoj efikasnosti, moći ćete da kod banaka podignete kredite da popravite stolariju i tako poboljšate izolaciju.
Aha.
Nego, kada smo već kod padanja...


Na dan 11. jula 1789. godine, francuski kralj Luj XVI Burbonski pravi cirkus od Skupštine i vrši rekonstrukciju Vlade (...) smenjujući reformistički opredeljene ministre, što izaziva revolt građana. Pobunjenim Parižanima pridružuje se i deo vojske, dok se ostali ponašaju "neutralno" i nezainteresovano. Dakle, Čekunica - vazda bio i biće. Tri dana kasnije, 14. jula 1789. godine, pobunjenici su se nameračili na ozloglašeni zatvor Bastilju (fr. utvrđenje) - simbol omraženog režima - i posle nekoliko sati puškaranja uspeli da ga zauzmu, potom i do temelja razruše.
Rezultati ovog istorijskog događaja su sledeći:
1. Prilikom zauzimanja zatvora stradao je njegov upravnik i nekoliko stražara, kao i nepoznat broj pobunjenika.
2. Tom prilikom, oslobođeno je zatvorenika komada 7 (sedam):
    - 4 lopova, 
    - 2 ludaka, i
    - 1 seksualni manijak.
3. Povik "Živeo Kralj!" zamenjen je novim "Živela Nacija!"
4. Umesto stega Monarhije, po prvi put razvijen je barjak Komune (koja je tri godine kasnije, 1792. godine, proglašena Republikom), tzv. "trikolora" (fr. trobojka). Ukinut je feudalizam, uveden kapitalizam.
5. Nova vlast je proglasila opštu amnestiju i zajebala stvar, izazvala revolt građana protiv sebe same.
6. Pobuna se, potom, proširila iz Pariza na ostatak Francuske. Seljaci su spaljivali dvorce i posede plemstva, koje je iz izbeglištva u susednim evropskim zemljama sejalo zavere, glasine i paranoju po celoj Francuskoj. Te njihove aktivnosti, plus razuzdano ponašanje seljaka koji su digli agrarnu bunu i izazvali nemire velikih razmera širom zemlje, pokrivaju vremenski period koji istoričari danas nazivaju "Veliki Strah".
7. Datum pada Bastilje se u modernoj Francuskoj slavi kao Dan Republike.
8. Usvojena je Deklaracija o pravima čoveka i građanina, Francuska postaje građanska demokratska država sa novim Ustavom i podelom vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Stvoreno je slobodno tržište kapitala, trgovine i industrije.
9. Crkva je sekularizovana.
10. Pobunjenici, koji su došli na vlast, podeliše se na umerene demokrate Žirondince, i ekstremne radikalne Jakobince. Jakobinci uz pomoć radnika organizuju 1793. godine državni udar, giljotiniraju svakog ko ih mrko pogleda. Sledi period jakobinske "Vladavine terora", a po njihovom zbacivanju sa vlasti i nastavku giljotiniranja u praksi (ovoga puta nad radikalima) dolazi period "Belog terora".
11. Pored neizbežnog prelaznog perioda divljaštva, rađa se novo doba francuske prosvećenosti u oblasti umetnosti i nauke, naročito na polju politike i društvenih odnosa, koje predvode Monteskje, Volter, Ruso, Gizo i drugi velikani liberalne misli.
12. Svim građanima je garantovano pravo na slobodu, svojinu, bezbednost i otpor tlačenju.

Svaka sličnost sa društvenim konstruktom pod nazivom "Srbija2013" je __________ (reč upišite sami, shodno sopstvenoj percepciji).

***
Kod nas na narod padaju prozori, vrata, plafoni, protivgradnje rakete, razne druge budalaštine i velike nacionalne ideje, postoji konstantan strah da nam (poput Asteriksa i ostalih Gala) padne i nebo na glavu. Iz dva pokušaja TV Bastilja, međutim, nije pala. U stvari, možda će i pasti, ali TV-pretplata sigurno neće - ona je daleko čvršći stub vlasti od same zgrade, u kojoj sedi njen Ključar. A tek je Taj nesmenjiv.


Francuska reč "bastilja", preciznije označava utvrđenje pravougaone osnove sa odbrambenim kulama. Uglasti tlocrt zloglasne Bastilje neodoljivo podseća na fiziognomiju Monolitnog Direktora naše TV Bastilje.
Dakle, u tome leži tajna njegovog uspeha...

Živela, Srbijo, ti konsternirana EUfrajlo!
Srećan ti Dan Republike, ali one Stvarne.

Thursday 11 July 2013

Simbelmynë



A small white flower that grew in particular abundance on graves and tombs, most famously on the barrows of the Kings of Rohan beneath the walls of Edoras. Simbelmynë was the name given to the flower in Rohan, a name translated as 'Evermind': a reference to the memories of the dead on whose tombs the flower grew.


Simbelmynë (Old English for 'evermind') is a white flower that grows in Rohan primarily on the grave mounds of the Kings of Rohan, and most thickly on the burial mound of Helm Hammerhand. The flower is also called evermind, uilos ('snow white'), and alfirin ('immortal') because it blooms all year long.

photo: FaceBook

Ne mučite se sa prevodom gornjeg teksta. 
Naziv tog cveta bi na jezicima vazda sumanutih balkanskih plemena svuda bio isti:

Nezaboravak

Tuesday 9 July 2013

Oakland, al' srBski


"Ma baš me briga za taj hrast, to je čisto sujeverje i nerazumevanje trenutka u kome se Srbija XXI veka nalazi."

Jedan od najčešćih komentara koji se može čuti (ili pročitati), i to ne toliko u prilog Gospodaru Vučiću koliko kao kontrapunkt zatucanoj, sujevernoj, palanačkoj, srboslavnoj i praznoglavoj Srbiji koja se valja u zabludama prošlosti, mitovima i igrama senki glede soBstvenog identiteta.
Da li je baš tako?

Nepotrebna dilema, namerno podmetnuta javnosti kako bi bila skrenuta pažnja sa suštine problema. Taj problem itekako postoji, u celom svetu, i Srbija je deo njega.
Ne radi se ovde o sujeverju, iako su baš eksponenti te i takve besmisli i odbranaštva najglasniji (Dobrica "ustavamsezavratokrenula" Erić i njegovi vampiri & karakondžule). Ikonoklasti srBstva, vazda je tako bilo, nikada nisu znali šta rade, ali itekako dobro znaju za koga to rade. A i za šta, tj. koliko.
Radi se o jednom drvetu koje je jednostavno moralo da bude pod zaštitom države ukoliko ispunjava uslove za to neophodne - a tvrdnja je da ispunjava. 
Pa, zašto onda nije?


Slika, koja u tekstu o gostovanju V.Ilića u RTS Dnevniku, prikazuje mapu lokacije gde se nalazi hrast, i lučnu trasu auto-puta između dva mosta/nadvožnjaka, donekle izaziva podozrenje prema onome što nam se preko medija servira iz Nemanjine ulice. Kada se projektuje neka saobraćajnica, uvek se traži geološki stabilna i ekonomski isplativa trasa. To podrazumeva sastav terena, ispitivanje podzemnih voda, useke, nasipe, nagibe, rigole, troškove pristupa i izgradnje, odvodnjavanje kišnice, troškove eksploatacije i njenu potonju isplativost. 
Zašto lučna saobraćajnica spaja dva mosta na jednoj relativno kratkoj relaciji?
Na karti (ali i na drugim slikama) se vidi da je ta lokacija pretežno livadska i ravna, čak i ne preterano kosa, da luk ide posred lokacije hrasta, malo dalje seče jedan deo šume u smeru prema Čačku. Nalazi se tu i razno drugo rastinje, očigledno manje bitno naoko sukobljenim stranama. Da, stranama, jer se ovde radi samo o dvema stranama istog gledišta na svet. Onog koje počinje sa "baš me briga za...", a završava još jednim porazom zdravog razuma.
Bilo bi interesantno da neko daleko kompetentniji pogleda trasu tog puta, čisto da vidi ima li tu nepotrebnih vijuga koje nepristojno dižu cenu, ali donose i rabat. Da ne kažem jednu drugu reč na "R", prečesto vezivanu baš za građanina Ilića.
Došli smo do toga da je jedno živo biće iskorišćeno kako bi se, onako hoch-palanački, etiketirala jedna grupa ljudi, čak je postalo skoro nebitno da li oni zaista jesu takvi. Bitno je da je sveprisutni Glavnokomandujući Vicepremijer ispoljio svoj standardni manir u ophođenju sa svima koji mu se bespotrebno vrzmaju oko nogu dok On užurbano spašava Državu od svih - osim od sebe takvog. U konkretnom slučaju, mnogi se k'o mutavi uhvatiše za drvo starije od "moderne srpske države" i svih potonjih dinastija zajedno. Da ne širimo priču na to da ovaj hrast više "miriše" (istorijski gledano) na Obrenoviće nego na Karađorđeviće, i da takva teza ništa manje ne pije vodu od etikete palanačke zatucanosti i sujeverja. Niko ovde više na taj hrast ne gleda kao na - drvo. Jedno obično i staro drvo koje je preživelo Turke, Austrijance, Nemce i Ruse, ali Srbi umalo da mu dođu krošnje.
Pitanje opstanka jednog takvog drveta jeste pitanje modernizma XXI veka (nikako modernizacije), a ne Veljinog privatnog auto-puta za Crnu Goru preko Čačka, koji odista simbolizuje modernizaciju i napredak - u stilu Mitteleurope tridesetih godina XX veka.
Možete na ovo žmuriti koliko hoćete, ali to jeste tako.


U Kanadi, Nemačkoj, Francuskoj, USA, Holandiji... prave nadvožnjake za divlje životinje kako one ne bi stradale na auto-putevima, prave prolaze za krabe u priobalju na mestima gde one sa plaža ulaze u šume po kojima se razmnožavaju, pri projektovanju tzv. farmi vetrenjača obavezno se u obzir uzimaju migracione rute kojima se kreću ptice i slepi miševi. Na nadvožnjacima ti "ludaci" sade drveće, ne seku ga - zamislite samo!
Jedan hrast ili besomučno uništavanje šuma u Amazoniji - tehnički je apsolutno isto. Idiotizam kvazimodernizma.
Ekonomija XXI veka je Zelena, a ne asfaltna, betonska ili čelična. Zelena je zbog zaštite Prirode, a ne samo zbog boje američke valute - jer, eko-ekonomija je itekako finansijski isplativa stvar. Ovde se ne radi o sujeverju, jednom hrastu ili drvoredu platana (btw. u mom Negotinu, idioti trebe gubare tako što poseku  drveće umesto da uništavaju gnezda - zdravo bukovo ili hrastovo drvo zaista JESTE na ceni, ali u pilani). U pitanju je sociološki i ekološki princip XXI veka, dostojan misli Martina Niemoellera; normalnost jednog naroda i njegove budućnosti, koje ne smeju da pomute trabunjanja sumanutih Erića&Co, bahatost turbo-europejaca ili tradicionalna kolektivna lenjost i fatalizam sebičnosti sitnih duša.
Građanskoj ("Drugoj") Srbiji je daleko pametnije bilo da se jedinstveno usprotivila ovom divljaštvu, umesto što se deli na Peščanike i Dvoglede, preganja oko toga da li je Vučić konvertit ili konvertibilni radikal (kradikal). On je bre, narode, nebitan. Bavljenje njime i njemu sličnima ide samo takvima u korist i stvara im primisao nekakvog društvenog značaja. Od toga niko nema koristi, pa čak ni on sam - razumeo to ili ne.
Građanska Srbija je morala da bude najglasnija u zahtevu da se to drvo ostavi na miru i podvede pod zaštitu države, da odgovorni budu sankcionisani. A nije, jer Građanska Srbija nisu internet portali ili nezainteresovani poslanici, već živi ljudi kojima je neka maca izgleda pojela jezike i popila mozgove.
Priča o sujeverju nam je namerno podmetnuta, zajedno sa Erićima i sličnim kletvobacačima, Da Se Ne Setimo (DSNS) o čemu se ovde zaista radi. Ubeđen sam da su neki od hrastobranitelja namerno poslati da diskredituju protest. Trebalo je da tamo protestuju Građani svesni štete koja se nanosi, pa tek onda Zeleni Srbije kao stranka koja se navodno time zanima. Kako da ne... Nikakvi zapisi, tradicije, vradžbine, druidi, strele u deblu, Isus međ' godovima, klanje pevaca na korenju, kačenje hlebova po granama, hajdučki rastanci, badnjaci i ostale gluposti pseudotradicionalizma.
Svaki put kada je bila potegnuta priča o ulasku krupnog kapitala iz inostranstva, državnim parama, stvarnoj odgovornosti nekoga unutar vladajuće kaste, ili je građane trebalo dodatno nečim opteretiti, javljale su se priče o poplavama, raznim gripovima, aflatoksinu, suši, protivgradnim raketama, šeicima, datumima, ucenama, platanima... hrastu.


A radi se o najobičnijim Mlatišumama.

Svojevremeno je Radmila Gerov, kao predsednica opštine, zbrisala kaldrmisani centar Negotina sa sve pripadajućim mu drvoredima i zelenim površinama na Trgu Stevana Mokranjca. Zamenio ih je loksodrom od štampanog betona, bez hladovine i vetrovit, leti usijan kao roštilj, zimi ortopedski zaleđen. Doduše, od ovoga je bio i ostao gori samo Aca Ročulj, šumska smrt sa crnim pojasom, spodoba koja podseća na hibrid-mutanta gubara i dabra, manje likom a daleko više (ne)delom. 
Sve u ime progresa i boljitka opštine Negotin i njenih građana.
Dragan Đilas, (još uvek) gradonačelnik Beograda, pomlatio je drvored platana u Bulevaru (ma, nebitno je bre koga i čega, nazivi ulica se ionako prečesto menjaju baš iz sujeverno-politikantskih pobuda). Zamenili su ga parkinzi, asfalt i energetski efikasne bandere. Hladovina je postala misaona imenica, podjednako i prolaznicima i stanarima te ulice. 
Sve u ime progresa i boljitka grada Beograda i njegovih stanovnika.
Danas je mlatišumama na dnevnom redu hrast. Standardnom džiberluku Velje Ilića pridružio se novi najevropljanin Vučić, prvo podmetnuo lažnu dilemu hrast/sujeverje/palanačka zatucanost ili auto-put/modernizacija/progres - u stilu Serbian Progressive Party koju vodi, i u kojoj supozitorijski napredno saučestvuje i pomenuti kamarad Velimir Iljič. Oni takvi brane napredak i budućnost Srbije, dok kritičarima likova&dela spočitavaju sebe same. 
Sve u ime boljeg života naroda države Srbije - one iz njihovih vizija i priviđenja.
Tako to obično biva, kada su u pitanju domaće kabadahije koje sebi dižu spomenike za života. Srbija jeste jedna velika Palanka, i svi smo mi (priznali to ili ne) njeni palančani. Što pre se neko od nas konačno trgne, zdravim razumom i kritičkim stavom to shvati i krene prvo da bori protiv Palanke u sebi pa potom i oko sebe, to će nam šanse da se izvučemo iz gliba biti veće, neće nam trebati nikakvi Vučići i Dačići da odškrinu vrata i prave pukotine u zidovima. Neće nam trebati još jedno provlačenje, u stilu: evo - još samo ovaj put, babe mi, i nećemo više.
A ni manje.

***

Pre tačno 60 godina snimljena je epizoda "No Parking Hare" u kojoj se Duško Dugouško bori da sačuva svoju hobitsku rupu od pomahitalog graditelja auto-puteva. Svako od nas čije Detinjstvo sadrži Crtani u 7:15 kao jedan od stubova sopstvenog odrastanja, seća se ove epizode. Čak i tada su postojali televizori u svakoj kući, nego šta.

The dignity of the American home must be preserved.

Epizoda počinje kadrom na kome piše "Novi auto-put za vašu bezbednost", a završava rečenicom "Dostojanstvo američkog Doma mora biti sačuvano". Zec/Hobbit/Palančanin/Mali Čovek u crtaću uspe da sačuva svoje dostojanstvo i dom pred zahuktalom mašinerijom bez duše. Autor crtaća ismeva lažni sukob modernističkog "Grada" koji svim raspoloživim sredstvima pravi puteve u budućnost i progres, i zatucane "Palanke" predgrađa i provincije koja ne da svoj mir i učmalost. U suštini, ovaj crtać je manje za decu a daleko više cilja na one prividno odrasle.
Život nije crtani film, a Srbija nije normalna država.
Srbiji je duša u nosu, dostojanstvo u smišljeno nametnutim lažnim podelama. Srpski dom je pre dvadeset godina razaran baš od strane istih ovih koji bi sada da ga spašavaju. Za Amerikom kasnimo u društvenom razvoju tačno onoliko koliko je star ovaj crtani film. Kod njih je ovo crtani film, kod nas je izgleda više - život. Možda i zbog činjenice da su među ovdašnjim dugouhima preovladali magarci nad zerrrcovima, dragi moj Mekrori.

p.s.
Kapitalni Velja Ilić je na televiziji izjavio da će, ma koliko to koštalo, hrast kod Savinca ostati tu gde se nalazi; naprasno je odustao od eksterminacije tj. humanog preseljenja. Drevni dub će biti upakovan u akvarijum od debelog stakla, Velja će mu lično navući i čelični oklop bezbednosti radi. Proizvešće još jednu vetrenjaču u viteza. Čak će i on, onako raspojasan, poentirati i profitirati na ovom slučaju, koji sve manje liči na slučajnost a sve više na spinovanje.

Ponovo niko neće biti odgovoran za još jedan cirkus, Krajina će ostati mirna a vlast nehavarisana.

Počelo je sa "baš me briga" i završilo tačno onako kako se dalo naslutiti. Porazom onih koji su gromoglasno ćutali kada je trebalo da rade sve - samo ne to. Kakve je tek komentare puštao na ovu temu po raznim društvenim mrežama Bojan Đurić, samoproglašeni narodni poslanik "Druge" Srbije - bolje da je ćutao.


Neka stena puca,
Dub nek' se lama!
Srbija se protresti ne da.

Prava Dubrava.
Ko je pročitao istoimenu priču Zorana Jakšića, objavljenu u Monolitu br.6 - zna na šta tačno mislim.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...