Thursday 31 October 2013

H2O13


Pravi naslov ovog posta je H2O13 - ovo je hemijska formula molekula vode koja curi prilikom ceđenja suve drenovine, tog omiljenog sporta svake vlasti u Srbiji.
OK, može i H2013 - Halloween 2013 - kad ste baš zapeli toliko.
Ništa nije nemoguće.


Holivudska mašinerija je 1998. godine u bioskope ubacila sedmi nastavak horor serijala "Halloween: H20" (tačno dvadeset godina posle prvog mesarskog performansa Majkla Majersa nad dežurnom ekipom klipana-žrtava, u režiji Džona Karpentera). Džejmi Li Kertis se tu priseća nekih tehnika upotrebe različitih sečiva u cilju odbrane i samoodbrane telesnog integriteta glumaca, koji uglavnom defiluju kroz film kao na traci za Carnex mesne prerađevine.
I tako, od prvog do sedmog dela - u krug.


Petnaest godina kasnije, koristeći se oprobanim inostranim formulama prestravljivanja i užasavanja domaćeg gledališta, kupivši jednokratno na lizing autorsko pravo na korišćenje ideje, domaća vlast lansira novi, ovog puta osmi, nastavak serijala "Noć veštica". 
Režija: Drugi Premijer i Prvi Sekundant.


U glavnoj ulozi: Energična Drugarica, čiji je cilj ovoga puta da sikirčetom nacepa što više Đilasa u cilju spasavanja preostalog fonda ogrevnog drveta pred nadolazeću zimu.
Mali spoiler: Tokom gledanja ovog filma, obratite pažnju na piljevinu. Na kraju filma ima veze sa...

. . .

Ukoliko vam večeras neki klinci zatreskaju na vrata, nemojte odmah pomisliti kako su to opet oni SNSkojevci koji obilaze glasače i pitaju "Ćeglasatezavučićaminećemosaespees?" - moguće je da su to ipak stvarna dečica maskirana u razne ale, bauke i karakondžule u lovu na slatkiše. Kesica bombona i osmeh su za njih sasvim dovoljni.
Naravno, to važi samo za ostali nenormalan Svet, ne i palanačku Srbiju u kojoj Ministarstvo prosvete zabranjuje "proslavu Noći Veštica u Zrenjaninu ... zbog incidenata od prošle godine kada su se bacale petarde". Verovatno ne bi branili da su korišćeni topovski udari, kašikare i minobacačke granate, tradicionalno inkorporirani u telo i dušu naroda koji je izabrao ovakva ministarstva i ministarke. 
Naravno da su kopirali ruski fazon, koga bi drugog. Nije Toma džabe išao u Moskvu po mišljenje.

Trick-or-VAT!

Zato je ovim parazitima sa slike sve dozvoljeno, pa i da vam treskaju na vrata i upadaju u kuće kako im se ćefne, prete i varaju vas, uzimaju bez pitanja slatkiše, plate i živote. Sa njima nema pregovora - ovi bi zajebali Đavola i Džeka Fenjerdžiju zajedno. Ne pomaže da pred vratima ostavite iskeženu bundevu, simbol još neupokojenih duša koje lutaju ove noći. Neki iz gornje ekipe naročito vole da pobeđuju glasovima koje su devedesetih sakupljali po alejama, parcelama i urnama.

Wikipedia kaže sledeće: 
"Trick-or-treat!", uzvik koji deca koriste tokom Noći Veštica, može se na srpski jezik prevesti sa "Smisalica ili poslastica!" ili u nešto slobodnijem prevodu kao "Daj te slatkiše ili ćemo morati da učinimo nešto pogano ovoj kući i ukućanima!".
Ostalim danima u godini važi sve ovo isto, osim što se ne odnosi na slatkiše već na račune za struju, komunalije, kredite, kamate, PDV, članarine, zdravstveno i socijalno osiguranje, grejanje, održavanje, udžbenike, garderobu, pelene, hranu i ostale iznutrice i iznukučine koje život znače.


BU! ili БУ! - odlučite sami.
Ionako mu izađe na isto.

*** 
Noći veštica, Petkovi trinaesti i Balovi vampira već godinama traju u Srbiji, nikako da prođu. Danas je Sveti Luka, crkvena slava negotinske Biblioteke. U srbistanskoj varijanti Noći veštica koja i dalje traje, protiv ala, bauka i karakondžula neće pomoći čak ni Sv. Beli Luka. Preostaje jedino još kolac.
Onaj Pekićev, naravno.

Tuesday 29 October 2013

Hronika Palanačkog Uma - VIII deo


Hronike palanačkog uma nastavljamo, tamo gde su zastale pre više od tri godine.

28.01.2010. - Uvod: Umesto uvoda - stil, najviše načelo palanke
30.01.2010. - I deo: Ideal čistog siromaštva; Duh palanke kao duh plemena u agoniji; Palanka, pozorište normativnosti
02.02.2010. - II deo: Odsustvo tragedije - sentimentalizam i sarkazam; Pamfletizam protiv tragedije; Sreća od nesreće kao pra-uzrok determinizma
05.02.2010. - III deo: Ateizam kao načelo javnosti; Smrt i filosofija palanke; Individualizam kao funkcija duha palanke
09.02.2010. - IV deo: Trajni infantilizam duha palanke
12.02.2010. - V deo: Realizam kao plemensko žrtvovanje obogovljenoj stvarnosti; Banalnost - prvo načelo ništavila; Senzacionalizam - drugo načelo ništavila; Razočaranje u životinju; Jesenji nokturno i "svetska pakost" duha palanke
23.02.2010. - VI deo: Nihilizam tamnog vilajeta; Nihilizam filosofije palanke i jezik
23.10.2012. - VII deo (prekoredni): Nacizam palanke ili palanački nacizam?

Idemo dalje.


EGZISTENCIJA KAO BESMISLEN RAD

Duh razočaranja "natkriljuje" zatvoreni svet palanke, on uzrokuje i inerciju koja vlada njime. Ovaj duh ispoljava podmuklu lukavost, jer želi da se razočara, kako bi postigao željeno ravnodušje sveta palanke.
Svet duha palanke je jedan zatvoren i nestvaran svet. Pad, ili demistifikacija ove iluzije (fikcije) završava se velikom ravnodušnošću. Ta ravnodušnost se okreće protiv egzistencije, koju palanački duh oseća kao besmislenu. Egzistencija je stvarna samo ako je iluzionistička, tj. postoji u veri da će se ta iluzija jednom ostvariti, otvorena ka sebi samoj u svom uništavajućem zatvaranju. U tom zatvaranju duh palanke ide i do poricanja same egzistencije i njenog smisla. To je "rad protiv rada", sukob svesti sa bićem.
Iluzija o mogućem "Krajnjem rešenju" stvara iluzionistički stav prema samoj egzistenciji, ravnodušnost koja odbija bilo kakav rad - što je, samo po sebi, takođe nekakav rad. U pitanju je rad na održavanju samog duha palanke kao duha zatvorenog sveta.

Pieter Bruegel the Elder: Land of Cockaigne (1567)

Prevara i gluma, kao načela palanačkog sveta, neprestano se proširuju, vode iz iluzije u iluziju, iz razočaranja u razočaranje. Protiv te "prevare" bori se ravnodušnošću, produbljivanjem pasivnosti. Pasivnost se pravda (objašnjava, definiše) kao ravnoteža smislenog i besmislenog (koji su međusobno zavisni i uslovljeni). Ovo biće paradoksa sveta palanke je biće neutralizovanih sila, koje svu svoju životnu energiju i (bez)smisao troši na održavanje ravnoteže neuravnoteženosti sveta palanke - kao jedinog smisla.
Paradoks je u kruženju krugom u neznanju o tome, čemu potom sledi znanje (spoznaja) da je to bio krug. To znanje je podjednako prožeto preneraženošću o tom "saznanju", kao i "nadom" da je sve to tako samo zahvaljujući nekakvoj "pogrešci" koja se da ispraviti. Na ovaj način je paradoks kružnosti (zatvorenosti, besmislenosti) zapravo neiscrpan, i tom neiscrpnošću postaje kružan - zatvoren u samog sebe.
Filosofija zatvorenog sveta palanke ne poznaje rad (radnju) kao svrhu samu po sebi, pa sledstveno tome ni egzistenciju kao jednu takvu "radnju". Problem zatvorenog sveta palanke leži u tome što egzistencija sama po sebi (po definiciji) ne prihvata ovaj rad, zato što, kao beskrajno otvorena, ne prihvata nikakvu zatvorenost.

LENJOST KAO RAD ZATVORENOG SVETA PALANKE

Rad, kao pokret, služi upoznavanju ograničenog sveta palanke. To je paradoksalan pokret u zatvorenom svetu statičnosti, to je iluzija pokreta i njegove svrsishodnosti. Egzistencija je besmislena, jer je neostvariva kao rad koji ničemu ne vodi. Najviši cilj je biti ravnodušno-nemaran, čak i prema samoj svesti, tj. za svet i svest o njemu. To je rasejanost lenjosti, koja verno sledi duh zatvorenosti sveta palanke.
Apatija dovodi egzistenciju do ravnodušnosti, i prouzrokuje novu vrstu rada koji potiče od umora (beznađa, otupelosti) - volja ne može da dostigne ovaj stepen, oslobođenje od volje ide od lenjosti kao "bez-volje".

 Pieter Bruegel the Elder: Laziness (1556)

Palanačka svest teži da pomiri nepomirivo: egzistenciju sa radom zatvorenog sveta palanke - da ostvari već ostvareno, i tako ga u potpunosti obesmisli. Uzaludnost takvog rada potvrđuje njegovu nemogućnost, zato je "rad-protiv-rada" jedina vrsta rada palanačkog zatvorenog kruga. Palančanin ima apsolutnu iluziju o sopstvenoj svesnosti i trezvenosti, iluziju da razume besmislenost rada i egzistencije i da je zbog toga ravnodušnost (ravnodušje) jedini mogući vid rada (lenjost) i postojanja (ne-rada) u svetu palanke. Ova ravnodušnost (iluzija) je idealizovana, dok je u stvarnosti prožeta očajanjem (iluzijom) bez koga nema ni ravnodušnosti; odatle je ta ravnodušnost zapravo rad protiv iluzije - protiv same egzistencije. Najviši cilj postaje biti ravnodušno-nemaran, ali ne i biti mrtav jer sama suština smrti i konačnosti se ne uklapa u stil palanke kojoj je odlika kolektivno trajanje (u beskraj) ravnodušja, umesto smrti kao izraza personalnog postojanja kroz njegovu determinisanost početkom i krajem. Egzistencija je nepomirljiva sa ovom lenjosti, kao i sa ništavilom (nihilizmom palanke).
Lenjost, kao ne-rad sveta palanke, predstavlja zahtev za vrstom pokreta koji je nemoguć u zatvorenosti tog nepokretnog sveta; zbog toga, paradoksalno, ona postaje zahtev za egzistencijalnim radom, zahtev bića za pokretom. Na ovaj način, apatija egzistencije palanke, dovedena do njenog poricanja (i ravnodušnosti), postaje izvor novih pokreta, rada koji potiče direktno od umora, beznađa i otupelosti, pa zbog toga postaju još opasniji po zatvoreni svet i svest - jer potiču direktno od njih samih.
Lenjost, kao bez-voljnost, predstavlja oslobođenje od volje za spasenjem iz palanke, jer ona potiče iz palanačke svesti i podražava je. U lenjosti umire "volja" svesti. To je jedini oblik smrti koji palanački duh poznaje i priznaje - bezvoljnost kao smrt palanke, njeno nihilističko-kolektivističko poimanje jedino podobnog beskonačnog skončavanja - do predaje besmislu.


Zbog same suštine palanačkog duha, svesti, pasivnosti i lenjosti, nemoguća je njihova apsolutnost kao cilj sveta palanke, njegove zatvorenosti. Čak i automatizam, kao njihova posledica, predstavlja neku vrstu kretanja, rada i egzistencije. Usled toga, palanačkom duhu preostaje, umesto verovanja u apsolutnu zatvorenost njegovog sveta, krajnje i neupitno podavanje tom duhu. Sve ostalo predstavlja neverovanje i "neverništvo" prema apsolutnosti zatvorenog duha i sveta palanke, rad obrnutog smera - od zatvorenog sveta palanke ka otvorenom svetu Sveta, od palanački-postojećeg prema palanački-nepostojećem. Rad, koji u svet palanačke statičnosti uvodi duh pokreta, poguban je po palanku.
Palanački duh ovako postaje sam sebi problematičan; u sebi samom se gubi, kao u svetu koji je izgubio granice stvarnosti. Lenjost stoga neumitno vodi bludnji duha kao jedinom stanju ovog zatvorenog sveta. Bludnja, u koju ovde duh pada, predstavlja čistu nemogućnost palanačke smrti u egzistenciji, njenu agoničnost koja nije traženje smrti već predstavlja njeno odbijanje neprihvatanjem apsolutne statičnosti-zatvorenosti.

***
Uprošćeno prikazano, stvari ovako stoje:

POKRET - RAD - EGZISTENCIJA - SMRT - SVET
ili
STATIČNOST - LENJOST - BESMISLENOST - AGONIJA - PALANKA


Nacistički koncentracioni logori i njihova sovjetska gulag-braća blizanci, predstavljaju primer ideala čistog siromaštva, beznađa, apatije, smrti duha i "rada" koji nikada ne oslobađa. Fabrike u kojoj duh odustaje od borbe i ostavlja prazne ljušture koje statično plešu sve dok ne postanu samo ispošnjeno gorivo za krematorijume. Palanka, namerno na korak do sopstvene savršenosti, kako to ne bi prestala da bude u svom besmislu.
Rezultati nekih naučnih istraživanja, koji su nedavno objavljeni u USA, kažu da su geni donekle odgovorni za lenjost u smislu (ne)bavljenja fizičkom aktivnošću. Moguće, ali važi samo na ličnom nivou. Lenjost o kojoj govori Konstantinović, ima veze sa genocidnim samosatiranjem jedinki jednog besmislenog društva, što je palanka uvek bila - i biće.

U kontekstu priče o statičnom plesu nerada, zgodno zvuče stihovi istoimene pesme grupe Minimal Compact Statik Dancin' (u slobodnom prevodu):

U trenu dok mi nešto odvratno
Gamiže pod kožom
Ne želim da načinim loš pokret
Želim samo pravu stvar

Neko je ispalio metak
Je li to tvoj život
Konačno je sve mirno
Mrtvac je izgleda oprostio

Ples - statični ples
Statični, statični, statični
Paradoks u pokretu
Paradoks emocija

Osećam se kraj sebe
Ja mora da sam ti
Moramo naučiti da prepoznamo 
jedan drugog

Teško da ćemo ikada dobiti odgovor na pitanje da li su Samy Birnbach i MC-ekipa pročitali Filosofiju Palanke ili makar čuli za knjigu i njenog autora. Da li je u pitanju samo slučajnost, klezmer-artizam ili možda ipak...
Ko bi to znao reći?

***
Građanska Srbija - ona, koja se iskreno i aktivno ne miri sa bezdušjem palanačkog besmisla, pre tačno dve godine i dva dana, izgubila je Radomira Konstantinovića, tvorca njenog Manifesta. Nećemo ga nazvati "guruom", kako to estradno rade neozbiljni novinari "ozbiljnih" novina.
Danas, dve godine i dva dana kasnije, ostala je i bez advokata Srđe M. Popovića, jednog od najaktivnijih intelektualaca, koji je do poslednjeg trena bio angažovan na ogromnom zadatku izbavljanja Srbijanskog društva od palanačkog sebe. Nećemo ga euforično nazvati "borcem" za Našu Stvar.


Njih dvojicu ćemo jednostavno zvati Veliki Ljudi koji su svoje živote posvetili oslobođenju Malog Čoveka, onog koji čuči u svima nama i čeka da se otrgnemo lažnog zida palanke koji smo oko Njega podigli. Oko sebe samih (za one koji odbijaju da prihvate realnost i prave se nevešti).

Građanski Krug posvećuje ovaj tekst uspomeni na Radomira Konstantinovića i Srđu Popovića. Hvala im, na svemu.
Idemo dalje, nema stajanja.

Sunday 27 October 2013

Zemaljsko vremensko iskliznuće


NIšta mi više nije jasno:
- Visiš po netu do 3, a legneš da spavaš u 2?!
ili
- Legneš pre 2, spavaš 6 sati a probudiš se u 7?!!
Neko mi krade vreme, očigledno.


Sinoć (subota uveče), poslovično neobaveštena kasirka u dućanu, apsolutno ubeđena u svoju istinu odvali: 
- Da znate, od sutra više ne radimo do dvaestri nego do dvaesdva.
- Što, zbog vraćanja sata unazad?
- Ne, tako reko gazda. A vreme neće vrate unazad više, tako rekli na televiziju.
Pošteno.


Možda i jesu rekli da neće, ali su ga ipak vratili. Evrostandardi kažu da se poslednje subote u oktobru letnje vreme vraća za jedan sat unazad, na zimsko računanje. Srbostandardi vele da je vreme vraćeno za ceo kalendar unazad, na neko drugo doba obračunavanja. Zato je samo u Srbiji (na obe strane Zemlje, tamnoj i mračnoj) posle 5. oktobra 2000. godine nastupio 4. oktobar. I to još uvek traje.
Ministarka na partijskom zadatku izjavila je da se letnje/zimskim vremenskim pomerajem (možda je bolje reći "iskliznućem") postiže ušteda od petsto miliona do milijardu evra (citira nekakve američke izvore). O uštedama koje će postignuti igrarijama njene ekipe (u ovim krajevima poznatom i kao "Vlada"), iako samo o tome pričaju, konačni sud daće vreme. Pomerali ga oni koliko hoće, korak napred dva nazad, za sat ili deceniju, lomili kazaljke, navijali u kontra smeru, brisali brojke ili kvarili mehanizam - ali biće tako i nikako drugačije.
Menjali, ne menjali - mandatu ide vreme, i svi oni to znaju. Odatle tolika frka i sluđivanje naroda budalaštinama.


Na čuvenom albumu Pink Floyda "The Dark Side of the Moon" (1973) postoje pesme Time i Money. Teško da ovi evročetnoboljševici išta razumeju sa te ploče, osim jednog:
Vreme je novac.

Friday 25 October 2013

Vreme izuvanja


Iako je (još uvek) vreme aktuelnog Sajma Knjiga, nekako ga je u off topic bacila promocija najnovijeg izdanja besmislica u produkciji izdavačke kuće "Opposition Books & Hooks Unlimited". Ta knjiga, zapravo, ne postoji: samo su joj korice najavljene, tj. boje koje će koristiti njeni štampari, dok je sadržaj i dalje nepoznat čak i njima samima. Doduše, na požutelim stranicama već je drhtavim rukopisom nažvrljan okvirni sinopsis koji tek treba razraditi u saradnji sa diplomiranim dramaturgom.
Zapleta radi, naravno.

može monolog...

... a može i recitacija

U oprobanoj kraftwerk-pozi "we are the robots", s ljubavlju uskliknuvši stari dobri provereni poklič iz kampanje pred izbore 2007. godine (čuveno "Srbija da radi + pazari moje brašno Tip-5%"), lider najprogresivnije opozicione stranke u Srbiji najavljuje saradnju sa liderom takođe najprogresivnije opozicione stranke u Srbiji. Po teoriji harmonije tonova, žuta i ljubičasta boja zaista jesu komplementarne. Komplementarne boje imaju svojstvo da im se, kada se upotrebe jedna pored druge, povećaju intenziteti tako da ostavljaju jedan harmoničan utisak na posmatrača.
Tamo gde Čedomir Jovanović stade, isteran 2004. godine iz DS od strane Borisa Tadića, tu produži Dragan Đilas učlanjen 2005. godine u DS od strane Borisa Tadića. Barem tako oni sami kažu, ako im je za verovati. Komplementarno, baš kako i treba - iz osnovne u izvedenu boju, pa onda nazad. 
Može i stranku.


Dragan Đilas ovih dana kaže "za mnom braćo i drugovi, pratite me, da menjamo Srbiju". Ukoliko je mislio da se Srbija menja tako što će pratiti takve - grdno se vara. Kada bi to bilo tako, i moguće, Srbijom bi već sto godina vladala dinastija Domanovića umesto svih dosadašnjih, četnokomunističkih. Srbija se menja baš tu gde jeste, ovakva kakva je, a skoro da je nikakva zahvaljujući podebelo i ovoj dvojici učesnika opozicione audicije. Njihovi monolozi i recitacije, mantre, udarničke parole, kuknjave i prenemaganja, devet žutih kučića, pitanja i odgovori, neodgovornost, licemerje, bagaž prepun afera i sumnjivog biznisa, Srbiju neće odvesti ništa dalje u odnosu na ovaj limbo, u kome se predugo nalazi a da to ne ostavi posledice i na nekoliko generacija njenih građana unapred.
Potreba za postojanjem opozicije koja bi uspešno parirala trenutno četnoboljševičkoj koalicionoj ekipi SNS i SPS, eminentna je i bezuslovna. Ko bi to mogao biti a da ne bude isti kao oni protiv kojih je, to je već pitanje na koje se traži odgovor.
Ukoliko je potrebno formirati blok opozicionih stranaka, u ovom slučaju DS i LDP (i još "nekih"), a sproću vlastnih SNS i SPS (i još "nekih"), onda je obaveza, pre svakog jurišnog pokliča "za mnom!", dati onima od kojih se praćenje i podrška očekuje odgovor na prosto pitanje: Ukoliko ste opozicija ovima, zašto ste onda u vlasti sa njima?
Odakle "opoziciji u najavi" pravo da građane latentno prisiljava na ljigavo utoravanje kroz izborno opredeljenje "ili mi ili oni - ili ste za ili ste protiv"?! Podržite nas, ako ste protiv njih, a mi ćemo menjati Srbiju...
Ne možete, čak ni u vicu, biti malo opozicija ovde a malo vlast onde, jer se takvo dete-politika uvek kilavo rađa i bez babica. Ne možete građanima Srbije ponovo podmetati lažnu yin/yang izbornu dilemu, i pritom ponovo intenzivirati prljavu kampanju protiv svih koji su precrtavali svoje glasačke listiće ne želeći da više saučestvuju u licemerju političke kaste koja višegodišnje društvene promašaje i teške kriminalne radnje i dalje krije iza "pametnih naočara", poziva na rad ili juriš, pljuckanja niz Miljacku, fajerstartersko-verskih teferiča po Kosovu, kuknjave za državnim kreditima za pokrivanje minusa u ličnom biznisu (kojim se finansira i lična stranka), usltraselektivne farse o antikorupciji (slepljenim protiv lepljivih prstiju), koncerata Mrkute (kao uslov za asfaltiranje lokalnih puteva i ulica) i svih ostalih proverenih metoda socijalnog parazitiranja.


Ne možete u Beogradu tvoriti žuto-ljubičasti front protiv crveno-plave vlasti, a da u Negotinu, sat vremena po okončanju prošlonedeljnih izbora za novo rukovodstvo lokalnih demokrata, započnu pregovori žutih, ljubičastih i plavih protiv crvenih; u opštini u kojoj žuti i crveni čine lokalnu vlast, dok su plavi i ljubičasti stari znanci iz vremena dok su svi činili neke druge nijanse plave - radikalnu i koštunjavu. I kada vam neko javno to kaže, onda dođemo i do toga da jedan agroodbornik pred svedocima spominje (i više puta to ponavlja) čak i egzekuciju onoga ko je to rekao, dok crveno-žuti kadrovici na to podvriskuju "Otkaz! Isteruj! Prati! Kažnjavaj! Bacaj na groblje!" a njihov nehospitalizovani bašibozuk fizički nasrće na ukućane u sred bela dana (i opet pred svedocima). Da li ste na to mislili, drugovi Dragane i Čedomire?
Kome još treba objašnjavati kako i zašto je formirana vlast u Pančevu, Dimitrovgradu, Rakovici, Vladičinom Hanu, Novom Bečeju... i ko će još poverovati u potrebu formiranja nove opozicije. Protiv koga, možda protiv sebe samih?
Citiram Đilasa: "Samo glas za DS je glas protiv SNS i SPS i da građani ne mogu biti sigurni da, ukoliko budu glasali za druge stranke, one neće ući u koaliciju sa SNS i SPS i prihvatiti njihov način rada." Svaka ti čast, majstore.
Opozicija u najavi ovih dana poziva građane u pomoć, Jovanović ponovo (kao 2007.) vabi intelektualce, Đilas tvrdi da su građani ti koji treba da se udruže - a ne stranke. Pa šta će mu onda DS i LDP, neka se i on sam organizuje u neki kućni savet, savez pčelara ili NVO za zaštitu Beograda od svih daljih njegovih sumanutih ideja i džeparluka?
Da li sve ovo predstavlja previše pitanja, na koja odgovore prosečan građanin Srbije teško može da shvati i svari, ili je stvar daleko prostija i očiglednija - da je odgovor na svu tu silesiju budalaština jedan:
Izađite odmah iz svih koalicija sa onima protiv kojih tražite glas od građana. Vaši odbornici neka im uskrate podršku, funkcioneri neka podnesu ostavke - to je osnovni preduslov svih daljih uslova. Kada to stoprocentno uradite, vratite se po glasove onih na koje računate. Možda vam tada neko konačno poveruje.

Ili...
Kada se sve te vaše boje (osnovne i izvedene) zastava kojima vitlate pomešaju, dobije se mulj crne boje, koji najviše podseća na katranske jame poput onih u Kaliforniji. Problem je što u tim jamama neki budući arheolozi neće naći ostatke riba-dvodihalica, smilodona, mamuta ili dinosaurusa, već će u njima kosti ostaviti jedno celo društvo koje je lažima zaslepila pa potom u mulj odvukla gomila samoproklamovanih Vođa. Ovo je Srbija, nije Holivud, da bi joj egzistenciju krojili dramaturzi iz naćvi, loši režiseri afera, bizMismeni, oslojanjeni pevci i dokazani kriminalci.
Pozivate nas da se udružimo. Mi, građani, a ne (vaše) stranke. Da ne gledamo previše na razlike i da tražimo ono što nas spaja.
Gledaćemo na razlike koje nas spajaju, a ne u vas kojima predstavlja cepidlačenje kada vam se kaže da ne možete nekažnjeno institucionalno propagirati homofobiju, ekocid, tajkune, licemerje, šovinizam prema Romima i siromašnima, pljačke budžeta, džeparoške privatizacije, BusPlus kriminal, političke koalicije sa onima protiv kojih javno pričate da ste, dok se zajedno sa njima po kafanama podsmevate pučanstvu.
Lažno šarenilo još lažnijeg bihromatskog političkog života, kojim se maše pred očima onih koji su do grla u crnom mulju stvarnog života i preživljavanja, nisu rešenje za probleme ovog društva. Dok vaši bukači i partijska pešadija, ovih dana, polako i sve više bljuju vatru i kiselinu po onima koji nisu glasali niti će glasati ni za Vas niti za Njih i odbijaju da o tome ćute, vreme je da shvatite surovu istinu: nisu glasački listići ti koji su precrtavanjem postali nevažeći, već su nevažeća imena na njima koja su to postala svojim licemerjem i opštim saučesništvom u unazađivanju ovog društva. Od Beograda, preko Pančeva, Bečeja, Negotina, Dimitrovgrada, do Vladičinog Hana ili bilo koje druge palanke - da se više ne lažemo.
Možda je poštenije reći: da više ne lažete, ni nas ni sebe.
Kriva ogledala su u cirkusu, čarobna u bajkama, a ona obična - u životu.

****
Corax je sve to lepo provalio, pa danas u Danasu nacrtao:


Po onoj staroj, narodnoj: Kom opanci, a kom obojica.
Idu izbori, vreme je izuvanja.

Thursday 24 October 2013

Prva tribina Građanskog saveza



Prva tribina u organizaciji Građanskog Saveza održana je 3. oktobra u sali opštine Vračar. Uvodno izlaganje o razlozima osnivanja Građanskog Saveza izneo je Aleksandar Kraus, koordinator udruženja.


Izvršenu privatizaciju društvenih privrednih preduzeća, sa svim poraznim posledicama po društvo u celini, objasnila je naša članica Marija dr. Obradović, a predstojeću privatizaciju javnog sektora ekonomista Ljiljana Latinović, takođe članica Građanskog Saveza. Moderator tribine je bila Nastasja Radović
Pozvani predstavnici Agencije za privatizaciju se nisu pojavili, iako je to bila dobra prilika da dokažu svoje tvrdnje o uspešno sprovedenoj privatizaciji privrednih preduzeća, nasuprot nespornim dokazima o katastrofalnim posledicama izvršene privatizacije koji su izneti na tribini. Mediji su bili nezainteresovani za teme koje su životno značajne za naše gradane.


Pokušacemo da za naredne tematske tribine obezbedimo učesnike koji će moći stručno i argumentovano da suprotstave stavove.


Obelodanjen je program Vlade za izbegavanje bankrota države. Program je baziran na smanjenju broja zaposlenih u javnom sektoru, na smanjenju zarada onima koji ostaju da rade, na smanjenju subvencija iz budžeta pre svega javnim preduzećima, ali i stanovništvu i privredi, te na smanjivanju sive ekonomije. Rezultat ovih mera trebalo bi da bude postepeno smanjivanje deficita u budžetu zemlje. Ima se utisak da je MMF dao saglasnost na ovaj paket mera. Sve deluje lepo i uredno upakovano, obećava rezultat za koju godinu, pod uslovom da se izdrži težak period u kome će izgleda, po iskazanoj dramatičnosti, najteže biti našim najvišim predstavnicima vlasti koji treba da izguraju taj program.
Tu nastaje problem: osim ambalaže, ništa ne valja.

Kako smo uopšte stigli toliko dramatično blizu bankrota?
Sećaju li se naši građani još uvek da smo vodili ratove? Povremeno se govorilo o ceni plaćenoj u žrtvama, ali niko nije izračunao finansijski trošak vodenih ratova.
Sećaju li se iznošenja para u džakovima iz Srbije, pljački najvećih i najjačih privrednih preduzeća i pre inflacije i pomoću inflacije, piramidalnih štednji i pljačkaških privatizacija?
Kada su poslednji put javno pomenuti pronađeni finansijski tragovi pokradenog novca?

- Nepovratno je uništena privredna struktura građena decenijama u bivšoj Jugoslaviji. Zašto?
Dva su osnovna razloga - radi preraspodele društvenog bogatstva koje je pripadalo svim građanima u ruke vladajućoj manjini i zbog onemogućavanja povratku na staro - na socijalistički samoupravni sistem.
Uništena privreda proizvela je stanje visoke nezaposlenosti. Da bi izbegla socijalne nemire u ranoj fazi velike pljačke, politička elita je krenula u dva pravca rešavanja nedostajućih sredstava - u ubrzano zaduživanje na finansijskim tržištima i na zbrinjavanje dela nezaposlenih u javnom sektoru, a dela u sivoj ekonomiji. Vrhunac je cinizma da se danas čude tolikom broju prekobrojnih radnika koje su sistematski sami tamo udomljavali već dve decenije.

- Kome odgovara ovakav paket mera?
Vladajućoj politickoj eliti, krupnom kapitalu i MMF-u.
Politickoj eliti jer će teret štednje svaliti na one koji čine tzv. srednju klasu, tradicionalno naklonjenu demokratskim i socijaldemokratskim idejama. Krupnom kapitalu jer se otvara proces racionalizacije i privatizacije javnog sektora pod povoljnim uslovima za sledeću etapu velike pljačke. MMF-u jer će dužnik ostati živ i moći dalje da se zadužuje pod uslovima sve većih kamatnih stopa.

- Ko plaća cenu predloženog programa?
Svi ostali - najpre radnici koji će biti otpušteni, zatim i svi ostali radnici koji će dobiti novu konkurenciju na ionako neuravnoteženom tržištu rada na kome ponuda daleko prevazilazi tražnju, sindikalna organizovanost jer je ovo način da se usitne i poslednji bastioni organizovanosti radnika u borbi za svoja prava, svi građani, jer će privatizacijom javnog sektora (a ovo je uvod) doći u situaciju da im ne bude dostupno ono što se do sada podrazumevalo (obrazovanje, zdravstvena zaštita, penzije, grejanje, struja, voda, javni prevoz…) ukoliko to ne mogu da plate, država jer gubi značajan deo prihoda koji će ubirati novi vlasnici.

- Zašto je onda ponuđeno rešenje koje odgovara samo odabranima?
Upravo zato što i treba da odgovara samo odabranima. Da li je armija nezaposlenih za koju stotinu hiljada ljudi veća ili manja, ako je onesposobljena da pruži organizovani otpor, ne čini ništa u računicama kreatora programa.

- Postoji li drugi način, a da se ne ugrozi pristupanje Evropskoj Uniji?
Postoji, naravno. Evropska Unija nije čuvar opljačkanog bogatstva i neće je ni na jedan način pogoditi vraćanje u Srbiju desetina milijardi eura koje su iznete. Odluka je naših političara (svih dosadašnjih i sadašnjih - u nizu) da ne vode sudske sporove i ne potražuju ta sredstva. Samo oni mogu dati odgovor na pitanje zašto se time ne bave. Ta bi sredstva bila kvalitetniji zamajac reindustrijalizaciji od stranih ulaganja, sa dugoročno povoljnim efektima za državu i gradane.
Ogromna finansijska sredstva koja se bez ikakve kontrole obrću pod okriljem i u aranžmanu Crkve uopšte nisu zanemariva moguća stavka na prihodnoj strani budžeta - porez na imovinu, porez na dodatu vrednost, porezi i doprinosi na zaposlene i svakako obustava odlivanja sredstava iz budžeta za potrebe Crkve.
Korporacijski porez na monopolsku poziciju na tržištu je takode prihvatljiv izvor sredstava koji nije neuobičajen ni u Evropskoj Uniji.


Dakle, u redu je ta tegla džema na polici koju ćemo morati sami da dohvatamo, ali izvadite vaše prste iz nje.

Ljiljana Latinović

Monday 21 October 2013

NBS


Napredna Biblioteka Srbije danas obeležava pet godina od svog osnivanja. U tu svrhu, ovogodišnji Sajam knjiga biće otvoren, al' stvarno, u Beogradskoj Areni koja može da primi daleko više članova biblioteke, čitalaca, i gladnih konzumenata Tomovih engleskih misli zapisanih kirilicom & Džerijevih beskrajnih besmislenih govora u niskom registru dostojnom Bajage, dvocifrenih decibela. Ovo poslednje, u cilju zaštite od akustičnog zagađenja okoline, čemu je svojevremeno bio sklon njihov Buldog-guru.
Elem, šta smo sve dobili u proteklih pet godina u režiji NBS? Gde su i šta rade asovi tadašnjeg Sajma?


Tom je te godine konačno postao predsednik nečega. Pre godinu dana je postao i kalif Srbije, rešio da svojevoljno ne plaća više članarinu Biblioteke da bi ga automatski izbrisali sa spiska, kako bi potom mogao da od iste bude postavljen za počasnog člana Čitališta&Čistilišta. Po našem sistemu obrazovanja maloletnika, sa pet godina se konačno polazi u predškolsku ustanovu, a sa šest u pripravni razred u kome se uči (ne)maternji jezik u nekim nacionalno mešovitim sredinama. Po tom principu, EURotom će učiti Engleski jezik, jer srBski više nije dovoljan za foliranje. Dok ga ne nauči, moraće da se zadovolji diplomskim crnim pojasom džudo-saveza Republike SrBske, sedmi dan imitiranja Putina.
Čelebi-Dragica je nastavila putešestvija stopama humaniste i erudite Milanke Karić.


Džeri je od Prvog zamenika evoluirao u Drugog predsednika, pa potom u Prvog potpredsednika. I u Gospodara Arene, sa sve zarđalom kašikom u unutrašnjem džepu odela te viljuškom i perorezom namesto trozupca i gladiusa. Istim tonom kojim je najavljivao progone (i egzekucije) etnonepodobnog stanovništva, uništio Našu Borbu, zahtevao "bećarski porez", cinično se smejao ubistvima opozicionih lidera i novinara, vređao poslanike, ministre i građane, uz suzavac pozivao na ustanak protiv dosmanlija, ustaše Tadića, te ostalih izdajnika i stranih plaćenika... danas, u Areni, narodu nudi samo spermatozoidne balone, pesak, znoj i suze (umesto krvi) ekonomskih mera. Naravno, ne po leđima sebe i svojih. Btw, još uvek nije utvrđeno koji lepak za prste koristi - domaći Tigar Pirot, kineski smrt-lepak ili onaj od kamilje pljuvačke.


Buldog Woyo je tamo gde je i pre bio. Neće se vratiti, jer i dalje tvrdoglavo odbija da promeni ime u Lesi.


Pačić se takođe nije vratio - jer nigde nije ni odlazio. Sve vreme ga je krio i gajio onaj recenzent za prelom sloga i mozga, ime mu se Sumanutom ne spomenulo. Bio ga je premazao nevidljivom kremom, doduše užeglom, zbog čega je rok trajanja nevidljivosti bio kraći. Odatle ta žuta nijansa perja. No, nebitno - iznutra trajno krasnejši, Pačić je danas Drugi Premijer ili Prvi Sekundant; svejedno, važno je da peva. Što se tiče ponovnog uzleta, sve će i dalje zavisiti striktno od težine sadržaja koferčeta. Jbg, gravitacija i ostala ateistička trabunjanja, ko ih izmisli bestraga mu glava.


Vagabund Koštunica i dalje vredno sakuplja razne kosti, rešen da jednoga dana konačno uspe da sastavi slagalicu "Skeleton in my closet". U amanet.


Jorgovanka od Tabakovca više nije mis Dvorišta. U odrešene ruke su joj dali državni buđelar i štampariju love, čekova i glasačkih listića. Na njeno mesto doveli su novu mis - Energičnu Drugaricu na partijskom zadatku, od eksponenta Tomovog izbornog štaba do gospođe ministarke za bioenergiju i isterivanje žutih bubica iz glava Beograđana. Stila Biblioteke radi, ne da se uočiti nikakva razlika između njih dve.

Foka Rankić... ko bre?! 
Anyway, umesto njega tu je sada nezaobilazni Dabar Đitler (originalno nepostojeći Hana-Barbera lik), neopravdano odsutan sa Sajma pre pet godina. Podjednako uspešan u balansiranju i korišćenju različito naštimovanih truba. Njegov projekat "Beograd na vodi" preimenovan je u "Beograd niz vodu". Očekuje prolećne poplave pod radnim nazivom "Izbori 2014", spreman za postizbornu koaliciju sa Džerijem bez Toma i Pačića. U tu svrhu oštri prednje zube, od Pančeva do Vladičinog Hana. Gorespomenuta nova mis Dvorišta ga je trenutno pomešala sa ovnom, što je donekle čudno za učenicu generacije u osnovnoj i srednjoj školi. Mislim, to - da brka glodare i papkare.


Mlađani Šibadžija je, na Džerijevu preporuku, tesnu prugastu košulju zamenio onom dišdaša, komotnijom po mikroklimi Abu Dabija. Postao je zamenik prvog zamenika. Nije ni to za bacanje, da se ne lažemo. I on, poput Dabra, čeka prolećnu poplavu pa da se vrati s njim i Džerijem zajedno na vlast, prepun ideja o uvozu peska i kamila, te instaliranja jedne mini-pustinje nasred Srbije koja bi tako kontrastno parirala Palminom akvaparku. Njegov najnoviji projekat nosi naziv "Srbija: zemlja regiona, bajki i hiljadu krajnosti", pravi trik iz šešira, nikada pre viđen! U tu svrhu, AirSerbia je već izlizingovala od arapa jedan avion kanader, kojim će posejati dine duž kanala Morava-Persijski zaliv. Zna Mlađo gde leže pare, nanjuši ih k'o svinja tartufe.


Ekipa raštimovanih negotinskih negdašnjih delegata-bećara, u zamalo stoprocentnom skoru više nema veze sa Naprednom Bibliotekom (barem ne direktne). Raštrkalo se to, po gubitku vlasti s početka 2009. godine, u razne biblioteke drugih boja. Sada bi da se opet vrate na mala vrata, onako satelitski - kako i priliči supozitorijama. U tu svrhu koristiće placebo čepiće NS, PS, PUPS te ostale preparate tradicionalne političke medicine palanačkog uma.


A gde su kuvarica Poplazićka, spremačica Natalija, Vuk, Šubara, Crvenkapa, debeli Bidžo, ambasadori, predstavnici, konzuli, estrada, politika, mediji, gurmani, bušmani, ketmani, golubovi prevrtači & ptice selice u jatima, degustatori vina i ideja, moralne striptizete, majstori za pravljenje "ušiju" na stranicama knjiga iz biblioteke... nove maske umesto starih? Bili su i ostali samo potrošna roba na policama Napredne Biblioteke Srbije. 
Da se zna red, gospodini.
Isto važi i za vas, u poslednjem redu. Da, da, vi, što se odazivate na "narod" i "biračko telo". Ne zanosite se da vas sve ne vidim, ove su sa dioptrijom.

+++

Na otvaranju onog "stvarnoknjiškog" Sajma Knjiga, u nedelju, dalo se videti i ovo:


Vladika Atanasije glumi odsutnog Vučića; patrijarh Irinej čita strip Tom i Džeri, sprema se za proslavu rođendana; u pozadini, policiot Božović onako ćosav imitira brkati logo Montenegro Prajda; Dačić kao da je postavio "lopovsku".

***
Na stranu zavitlavanje oko jubileja Naprednjaka, ova vlast jeste načinila jedan isforsirani polukorak iz same sebe i ispuzala po jedan mukotrpan korak u smeru rešavanja kosovskog problema i na putu pristupanju Evropskoj Uniji.
Zato ćemo na unutrašnjem planu, taj polukorak žestoko iskijati mi, ovdašnji Nišči. Zbog toga što su taj polukorak + po onaj jedan korak morali da učine po svaku cenu, pritisnuti spolja svim i svačim a ponajviše sami sobom, na unutrašnjem planu će za kaznu po svakoj od tih stavki činiti dva koraka unazad. Ne unazad, ka devedesetim - vreme jeste linearno, ali nauka još uvek nije smislila način kako da se po njemu krećemo u oba smera - već dva koraka unazad ka daljem urušavanju i neumivanju društva, nerešavanju frustracija onih koji su od njih ovakvih očekivali nešto sasvim drugačije od onoga šta su dobili. A dobili su isto što i mi koji niti smo šta od takvih očekivali, niti se tome nadamo - jer savršeno dobro znamo o kome se radi. Isto kao što su i oni prvi mislili, da znaju.
Svaki korak ka EU koštaće nas +2% PDV-a više, pa dokle stignemo.
Spisak tzv. ekonomskih mera Vlade, promumlan i danas u Areni, doneće običnom čoveku više problema nego što će ih rešiti. Ekonomska kriza u Srbiji nije istog porekla kao ona svetska, pa se primenom svetskih mera teško može i razrešiti. Primena neoliberalnih fiks-ideja teško da predstavlja rešenje problema jednog razorenog postsocijalističkog društva i privrede; pre bi se reklo da će stvoriti gomilu novih trzavica i stresova. Oslanjanje na mlade i stručne ljude, nezatrovane samoupravljanjem, teško da će proći (k)od onih kojima je jedna od glavnih karakteristika vođenja politike bila baš forsirano isterivanje tih istih mladih, školovanih i neposlušnih van granica ove zemlje.
Tom, Džeri i ostala kamarila karikaturalnih fizionomija i biografija, i dalje će za svaki korak unapred koji budu morali da čine, žestoko na to prisiljeni, činiti po dva unazad na unutrašnjem planu, upakovana u novinski papir svojih stranačkih glasila koje je neko proglasio medijima. Zato što ovde ne moraju ništa, jer znaju da im se ništa neće desiti.
Jer su ubeđeni kako im niko ništa ne može.
Ubeđeni su da im niko ništa neće.


Zato će se, kako to i priliči po uspešno obavljenom poslu, udobno uvaliti u svoje kabinete i fotelje nasleđene od mrskih im Tita & Jovanke, zapaliti po jednu antikapitalističku Kastrovu havanu, praviti dimne kolutove i krugove palanačkog pakla, kroz tamna stakla blindiranih službenih vozila pućkati i pljuckati na sve nas po ulicama, koje povremeno pregaze čisto safarija radi. Zvaničnom uredbom Vlade, poskidaće rotaciona svetla sa svojih kočija, ne zbog uštede - već da bi bili manje uočljivi. Niko ne spominje helikoptere, to se još uvek ne računa u luksuz poput sapuna, pelena, lekova, obrazovanja ili hleba od tri dinara i neposkupljene struje.
Slede teški rezovi, rezaćemo svuda gde vas budemo stigli. Gospodar Arene vas je sve lepo upozorio, na današnjoj proslavi petog rođendana njegove Biblioteke.
Da ne bude posle neke zabune.
Na dahije.

Thursday 17 October 2013

Oktobarska preporuka


Ova životinja naseljava severne krajeve Amerike (Aljaska, Jukon, Stenovite planine), Evrope (Skandinavija, Rusija) i Azije (Sibir). Pripada porodici kuna (poput daljih rođaka tvorova i lasica) i predstavlja najveći primerak te sorte. Hrani se lešinama životinja koje su ubile druge zveri. Takođe, veoma aktivno lovi irvase, zečeve, glodare i domaće ovce. Ne preza da nasrne na daleko veće primerke faune od sebe (vukove, medvede, jelene, stoku).
Iako nije brojna, ova vrsta ne spada u ugrožene, zbog svoje široke rasprostranjenosti i nezasitosti. Ne pravi previše problema oko razmnožavanja po ZOO vrtovima.
Ima je u literaturi, stripu i filmu: ona prirodna varijanta je detaljno i živo bila opisana u avanturističkom romanu R. Montgomerija, dok je M. Bulatović opisao i njenu socijalnu varijantu; stripovi i filmovi iz Marvelovog X-Men serijala priča su za sebe, i nemaju blage veze sa stvarnošću, za razliku od "primeraka" datih u knjigama.

wolverinez

Ljudi su tom živinčetu nadenuli razna imena, koja uglavnom opisuju njegov izgled ili navike: žderavac, wolverine, karkajou, skunk bear, quickhatch, gulo gulo, gorska kuna, rosomaha, järv, ahma, fjellfross...

***
Na FaceBook stranici Opštine Negotin možete da natrčite i na ovo:

žderavci

Preporuka za pogledati u Bioskopu Krajina.
Onom istom, u kome će (opet) biti održana sednica SO Negotin. Ovoga puta neće biti Istinitih priča #32, teme će uglavnom biti nekako komunalne. Doduše, iako su teme takve, u sazivu sobranija nema tačke na temu izbora inokosca nad komunalcima - još nije zrelo, iako je jesen.
Ne zna se da li ima novih preleta među odbornicima, ali se zna da će naprednjaci postaviti odborničko pitanje: Ko i zašto ne dopušta korišćenje hale sportova treneru i polaznicima privatne škole fudbala? Nešto se mreškaju i agrodžiberali: Zašto direktorka Gimnazije ne uvažava od strane roditelja "demokratski" izabranog organizatora ekskurzija (otkad li se pa to bira demokratski...), već favorizuje opštinsku turističku organizaciju, čiji je direktor (gle čuda) njen sin?! Što jes, jeSPS - ne može im niko ništa. Barem tako oni misle i ponašaju se.
Da li će po okončanju rekonstrukcije lokalnog budžeta & ostalog dvoprstog rukodizanja, pasti i tradicionalni odbornički grupni mrs i vešalice na metar - to ćemo videti već oko podneva, u vreme budžetlijskog ručka. Ako ih sretnete na ulici, samo pogledajte jesu li im izlizane rupe na kaiševima pantalona pomerene udesno, biće vam sve jasno.

Trebalo bi dojaviti administratorima Vikipedije da na spisak naziva onog mesoždera sa početka teksta dodaju još jedan pojam

NEGOTINSKI ODBORNIK

Ostatak wikiteksta ne dirati.

Sunday 13 October 2013

Pašteta, pa šteta


Danas se u Vrbasu održavaju izbori za radnički savet SOUR Carnex. Između kojih i kakvih to kandidata tamošnji radni ljudi, seljaci & poštena inteligencija treba da izaberu najbolje?
Da pogledamo glasački listić:


  1. Mesni narezak Dačić-Marković
  2. Riblja pašteta Vučić
  3. Pašteta sa povrćem Đilas
  4. Suvo meso Krkobabić
  5. Kulen Pastor-Kasa
  6. Dimljena slanina Čanak
  7. Pileće viršle Jovanović
  8. Stišnjena kobasica u crevu Koštunica
  9. Đačka pašteta Vulin
  10. Kilo masti Šešelj
  11. Alpska slajs Ljajić
  12. Zimska salama Nikolić
  13. Srpska mortadela Dveri
  14. Neobrijani goveđi but Drašković
  15. Boranija sa svinjskim mesom Svi zajedno

Svi gorepredloženi kandidati, koji se dobace preko cenzusom predviđene granice broja glasova, stiču pravo na apsolutno učešće u upravljanju radničkim savetom SOUR Carnex, kao i shodno tome pripadajuće dividende iz godišnjeg budžeta preduzeća. Takođe, postizborno stanje sastava radničkog saveta ima se upodobiti i preslikati na sastav lokalne skupštine & vlasti u Vrbasu.


Stvarno, baš kuhinja dobro nam poznatog ukusa i mirisa.

Više od pola veka proizvodi Carnex-a su na Vašim trpezama, sa Vama delimo naša iskustva, znanje ali i strast za dobrim zalogajem. Nova interpretacija Carnex proizvoda predstavlja vodič kojim ćete na kreativan način učiniti život lepšim. Recepti su sačinjeni tako da rezultat bude uspešan, a većinu njihovih sastojaka sigurno već imate na kuhinjskim policama. Neki se veoma brzo pripremaju, poput Havajskih korpica, a neki kao što je Saltimboka zahtevaju malo više pažnje. U svakom slučaju, reč je o modernom pristupu bilo kojem obroku i prilici. Sva jela su odraz našeg uverenja da se dobar ukus može postići upotrebom jednostavnih i hranljivih sastojaka, kao i da se lepi obroci mogu spremiti za vrlo kratko vreme.

U pamet se, narode vrbaški. 
Biraj one bez konzervanasa, nitrata, aditiva, aflatoksina, veštačkih boja, mirisa koji štipa za nos i oči, one kojima etikete nisu izbledele, čije konzerve nije zahvatila rđa, umesto onih koje čak ni pacovi ne bi da progutaju. Precrtaj one kojima je rok trajanja odavno istekao, a i dalje ti se keze sa raftova dućana i malih ekrana teve prijemnika.
Izađi i biraj, iako su se oni sami već izabrali.

p.s.
Kakva li će tek biti izborna ponuda na lokalnim izborima u Negotinu, koji slede krajem februara 2014. godine - možda nešto iz asortimana đubreta SOUR IHP Prahovo?
Veštačkog, da ne bude zabune.

Wednesday 9 October 2013

Juče, danas, sutra...


Danas je Vlada džamahiri Srbistana objavila najnovije mere za rešavanje efekata juče objavljenih mera za rešavanje doprekjučerašnje krize u koju je država zapala svačijom osim njihovom zaslugom.


Danas donete mere biće evaluirane sutra i korigovane novim merama koje će biti odmah sprovedene kako bi nam već prekosutra bilo bolje nego što će nam to biti sutra zbog ovog danas u odnosu na juče zbog onog do prekjuče.
Dakle, jedva čekam nakosutra.
Malo.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...