Sunday 6 July 2014

Otisak Nedelje - 06.07.2014.


Da ne gubimo vreme, nedeljom uveče tako dragoceno za psihičku pripremu pred ponedeljak, hajde da pogledamo šta je to sve obeležilo ovaj produženi ustanički vikend od 4. do 7. jula:

Predlog #1 - Supozitorijamen


Opa, pred Vučićev odlazak u Moskvu pade jedno pravo uvlačenje!
Ne, nije u pitanju niko od "jedinih" opozicionara, ovoga puta Supozitorijamena glumi najveći stručnjak za militarističko novinarstvo & izbor mis maskirnog kupaćeg kostima, kolumnista koji strojevito-rafalno piskara koračnice za najstariji dnevni list na Balkanu. Naravno, a tko bi drugi do Miroslaff de Lazansky.
Bivajući tako de-be-lo potkovan činjenicama na polju svoga interesovanja, u subotnjoj Politici napisao je da "Rusija nikada nije Srbiji postavljala ultimatume", u tekstu posoljenom standardnim setom kleropalanačkog antizapadnjaštva i teorija zavere. Kada se samo setim njegovih slinavih hvalospeva NATO armadi objavljivanih krajem osamdesetih godina u zagrebačkom Startu, ili šuljanja oko US marinaca po Kuvajtu i Južnom Iraku (sa sve pratećim kamermanom RTSPS)... pa da, to se i moglo očekivati od njega. Sada se, hvaleći Putina umesto Isusa, preporučuje za mesto u Vučićevom koferu, čekiran kao lični prtljag na relaciji Beograd-Moskva (i rikverc).
Zaista, Rusija nikada nije Srbiji postavljala ultimatume, već je to SSSR činio Jugoslaviji (1948. su naredili spajanje Jugoslavije i Bugarske u jedan sovhoz, pod pretnjom prinude), dok su se Srbi uglavnom sami "nameštali" Rusima (da ne navedem neku drugu, adekvatniju katu kamasutre, daleko više praktikovanu u odnosima dva naroda).
I belim i krasnejšim podjednako. Rusima, naravno.

Vučić objanjava Lazanskom pod kojim uslovom može ga povede sa sobom
u goste kod Medvedeva i Putina

U vreme najgoreg perioda Staljinovih čistki, sredinom tridesetih godina XX veka, oko 5 miliona građana Sovjetskog saveza, za samo dve godine, izgubilo je život u egzekucijama ili zbog namernog izgladnjivanja (kao što je to bio kazneno-pokazni slučaj u Ukrajini, posle rata) dok je cirka 20 miliona njih protrčalo kroz gulage. Nisu svi izašli odatle.
Bilo je to vreme kada je svaki individualizam bivao nepoželjan i proglašavan za neprijateljsko ponašanje, kada je morao da ustukne pred kolektivnim optimizmom. Baš poput Majakovskog onomad, i zamalo Pussy Riot koliko juče.
Eto, gospodine Mali Šešelju i druže Mali Slobo, kada sutra skoknete do Moskve, tokom naredna "dva dana pakla" iznađite malo lufta u rasporedu i pozdravite zajedničkog nam predsednika, druga Malog Kobu.
Red bi bio da zna koliko i mi njega volimo.

"Ko ne zna kako je stvarno bilo kad su '44 došli Rusi, samo neka pita svoju babu."
(narodna izreka u Istočnoj Srbiji)

Predlog #2 - JULinovska vrućica


Država, tj. državni organi, poslodavci, sindikati, zaposleni i nezaposleni građani - svi su oni zajedno deo DRUŠTVA, konju jedan birokratsko-staljinistički.

Počeo je jul, letnji mesec kojim caruju vašari, svadbe, slave i imendani, vreli dani, omorine i letnje nepogode. Nekada je to bio mesec političke (bezizborne) tišine, jer je preko leta radnička klasa cirkala pivo u debeloj ladovini i čitala tabloide koji su objavljivali paparaco fotke pripadnika političke kaste koji lade guzice u (nedostižnom) moru. Ovi danas, iz unapređene kradikalsko-komunjarske koalicije (KKK), ne prestaju sa bulshittingom čak ni po vrućini, do grla zakopčani u plagirane kreacije Huga Bosa; one, od pre 70 i kusur godina.
Jedna zanimljivost: na Disksvetu, koji je u svojim fentezi romanima stvorio Teri Pračet,  trolovima i ono malo mozga što imaju, otkazuje poslušnost što je veća spoljnja temperatura. Mada, ovaj trol sa gornje slike više liči na Golema - napišeš mu komandu na papiriću i staviš u usta, da zna šta treba da radi i govori. E sad, za prste... kako se ko snađe.
Stvarno, ko našim ministrima u usta stavlja doslovce iste gluposti koje mesecima papagajski ponavljaju? Obratite pažnju na prste naših političara, možda naiđete na odgovor koji niste tražili...

Predlog #3 - Brejkdens


- I evo ga brejk! Stiče se utisak da može da ga brejkuje kad 'oće!
- Eto, ima u publici i onih koji navijaju za Federera.
- Auuuuut!
- Neeeeee!
- Daaaaaa!
- Toooooo!
- AAAAAA!
(komentator B92 06.07.2014, prenos finala teniskog turnira u Vimbldonu)

Stvarno je čovek totalno prolupao, kao da je u školi išao na časove arlaukanja a ne pravopisa. Ne vredi podsećati ga šta je u rečenici podmet a šta prirok, šta glagol radni a šta trpni, jer ne bi razumeo o čemu se radi.
Brejka umalo da bude, samo ne onog koji je spiker prizivao. Na kraju je sve ispalo ipak dobro po Đokovića, ali i po Federera: ovaj drugi je izgleda konačno naučio da bez suza prihvati poraz od "balkanskog skorojevića", a onaj prvi da između njih dvojice nema nikakve razlike osim zastavice kraj imena (do koje im je podjednako stalo, bez obzira da li snobuju ili se krste na terenu), da su danas uloge mogle da budu i obrnute, kao i da su obojica podjednako daleko od zemlje (rodne grude ili planete, svejedno) i pripadajuće joj poreske policije. Anyway, čestitam obojici na iskazanom fer-pleju; ovoga puta kako na terenu tako i (konačno) van njega.
Da su medijski radnici po vrućini naskroz prolupali (manite sad Neđu Kovinjala, tužnog Acu ili ludog Milojka), svedoči i internet izdanje Telegrafa, tog čuvenog etalona unapređene objektivnosti. Njihovi naslovi su sve nešto u stilu "BBC ne može da se pomiri sa činjenicom da je Đoković pobedio Federera i osvojio Vimbldon", "Šta vam izraz Novakovog lica govori o ukusu trave na Vimbldonu?", "Ovo je poen kojim se Srbin vratio na krov sveta!" i slične baljezgarije.
Ako se "Srbin vratio na krov sveta", to ne znači da su to isto uradili i Srbi, oni isti koji su od sredine maja zbog poplava prvo pobegli na krovove svojih kuća a potom i ostali bez njih. Mozgu koji je smislio ovakav naslov, ali i uredniku koji ga je pustio u javnost, očigledno su misli više okrenute ka nebesima nego prema zemlji. Nije ni čudo, s obzirom na visinu sa koje ih pomno posmatra Gospodar neba, zemlje, vode i vatre.

***
I tako je kamarad Miroslav L. radno obeležio dan američke nezavisnosti & sopstvene ovisnosti, drugu Aleksandru V. je propištao ventil na ekspres-mozgu, a drugar Novak Đ. je po drugi put mezetio englesku travu, sada se već može reći - tradicionalno. Prešlo mu u navici, i pehar i trava.
Ne znam da li će posle silnih kiša i poplava ovi štrkoliki komarci i skakavci širiti malariju i groznice, ali sve mi se više čini da potonja isparenja na vrućini pogoduju širenju Slinavke i Šapa, te dve najpogubnije bolesti po ovdašnje doktorate.
Ove nedelje na B92 nema Utiska. Priča se da dobra devojka ne zna šta su letnje šeme. Programske. Videćemo, videćemo...

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...