Tuesday 7 October 2014

Utisak o medijima


U avgustu smo se čudili što nema Utiska nedelje na TVb92. Septembar je već doneo prve nagoveštaje da se nešto ozbiljnije dešava. Ujedno je, sa promenom rukovodeće ekipe na gradskom Studiju B, ukinuta i emisija Sarapin problem.
Jedna televizija je privatna, druga javna-gradska. Obe prekidaju sa emitovanjem gledanih političko debatnih sadržaja. Privatna televizija to pravda komercijalnim razlozima i promenom koncepta na zabavni, javna nema potrebe da bilo šta objašnjava. Ćuti.


Jasno je da komercijalni razlozi ne stoje iza ovih odluka. Emisije su gledane, sponzori srećni da dobro plate dragocene sekunde pri takvom nivou gledanosti.
Da nije po sredi ideološki napad na opšte prihvaćenu dogmu o srećnom epilogu tranzicije u naručju naprednog kapitalizma? Teško - rasprave nisu nikada bile na ideološkoj osnovi, tu je vladala potpuna unisonost. Male razlike su bile u ocenama pojedinačnih odluka i poteza pojedinih predstavnika vlasti ili opozicije. Povremeno je notu zanimljivosti davalo načinjanje tema o zloupotrebama. Ništa spektakularno, kamoli opasno po režim.
Zašto bi se onda privatna televizija latila kršenja ugovora svega nekoliko meseci pre isteka roka na koji je sklopljen? To je nepotreban i neuobičajen rizik. Osim… ako nije uslovljena zahtevom nekoga ko je nesporno moćniji od institucija koje bi štitile interes ugrožene ugovorne strane. A opet, takav zahtev je mogao da proistekne samo iz povređene sujete. Sećamo se jedva obuzdanog gneva jednog od gostiju u Utisku nedelje.
Dobro, ali zašto onda i Sarapin problem? Teško da bi isti motiv mogao da se veže za bilo koju njegovu emisiju ili gosta. To već liči na udvorički postupak novog rukovodstva – možda će najmoćniji među moćnima biti zadovoljan, ako se sa ekrana ukloni neko ko bi bilo šta da kritikuje?!
Ostao je jak utisak da su obe emisije ukidanjem dobile oreol koji im po kvalitetu, mogućnosti iskazivanja stvarno različitih stavova i uticaju na društvene procese, nikako ne bi pripao.
Kao i sve ostalo kod nas, vraćanje ovih emisija desiće se ako pritisak evropskih instanci bude dovoljno ubedljiv. Naša javnost će se time kratko zabavljati, dok se ne pojave nove teme.


p.s.

Između Da i Ne, urednici naših televizija odlučili su se za Ne političkim emisijama i okrenuli se zabavnom programu i lokalnim problemima. Bez odgovora je ostalo pitanje: Da li su to uradili pod nečijim pritiskom ili sami?
Kako bi se približili odgovoru, najpre vam moram ispričati priču o jednoj uličnoj mački, bliskoj rođaki čuvene Šredingerove mačke. Zamislite da ste videli da je mačka ušla u kartonsku kutiju na ulici. Lepo ste to videli, ali mačku više ne vidite - pa se postavlja pitanje da li je ona još u kutiji? Možda je otvorila tajni poklopac u asfaltu i pobegla? Možda je reč o Hudini mački pa je uspela da se neopaženo izvuče?
Pritisak na medije sličan je ovoj uličnoj mački. Svi veruju da postoji, ali pošto se pritisci dešavaju mimo našeg pogleda, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da li ih ima. Jedino što vidimo jeste da emisije otpadaju sa (TV) kutije, ali zašto se to dešava predmet je kontroverzi.


No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...