Friday 14 November 2014

Brainbutts


Anatomija memorije


Analizom ovčijeg mozga (čiji su struktura i funkcije veoma slični onima kod ljudskog) možemo videti gde se odvijaju memorijski procesi. 
Tokom života, naš mozak konstantno formuliše, filtrira i pristupa našim sećanjima. Ono što nas čini jedinstvenima jesu bezbroj elektrohemijskih veza među ćelijama mozga koje nam pomažu da se setimo svojih misli, veština, iskustava i znanja.
Spoljnji omotač mozga nazvan je korteks ("kora") i debeo je samo nekoliko milimetara. Bez obzira na tu njegovu debljinu, duboki nabori korteksa sadrže 70% od ukupno sto milijardi moždanih ćelija čoveka. Ove ćelije su odgovorne za najviši nivo spoznaje, koji obuhvata sve naše misli i sećanja.
Srazmerno veličini tela, ljudi imaju veći korteks nego bilo koja druga životinja.


"Siva masa" je tamniji, gornji deo korteksa, dok je unutrašnji, svetliji deo nazvan "bela masa". Siva masa ima tu boju zbog tamnijih jezgara ćelija mozga. Iz tih ćelija se pružaju beličasti nastavci, aksoni, i oni čine belu masu mozga. Aksoni svake ćelije se pružaju unutar mozga kako bi stvarali veze sa aksonima ostalih moždanih ćelija. Kroz te veze milijardi moždanih ćelija prenose se informacije do drugih milijardi ćelija, tako stvarajući komunikacionu mrežu koja čini misaoni proces mogućim.
Postoje tri glavna vida memorije, i svaki biva obrađen u različitom delu mozga.


Radna memorija se nalazi u prednjem delu mozga, u prednjem čeonom režnju kore (prefrontalni korteks). Ovaj tip memorije koordiniše dugoročnu memoriju sa prizorima, zvucima i osećanjima, kako bi čovek mogao da reaguje ne događaje iz okoline u trenutku njihovog dešavanja.
Dugoročna memorija pristupa neverovatnom spektru informacija - od samospoznaje do toga kako razumemo svet oko sebe. Dugoročna memorija događaje i iskustva obrađuje duboko u mozgu, u jednoj spiralnoj zoni nazvanoj hipokampus (po grčkoj reči za morskog konjica, na koga podseća).
Na tom mestu mozak pretvara novoprikupljene informacije u trajnu memoriju (pamćenje).


Presecanjem ovčijeg mozga po sredini, otkrivamo listoliku strukturu malog mozga (cerebelum). Na tom mestu, u jednom od najprimitivnijih delova mozga, vrši se inicijalna obrada podataka u memoriji vezanih za veštine i sposobnosti. Mozak potom te informacije prosleđuje bazalnim ganglijama, u kojima one bivaju pohranjene i odakle se zatim koriste za koordinaciju i redosled telesnih pokreta.
Od vezivanja pertli do plesanja tanga, memorisanje veština pomaže da zapamtimo sve aktivnosti koje tokom života naučimo. Proučavanja mozga ovce pomaže nam da bolje razumemo sopstveni mozak, ali neke misterije i dalje ostaju. Ta hrpa tkiva na neki način uspeva da prikupi bitove informacija o životu, da ih potom selektivno i grupisano sačuva.
Kako? Gde?
Još uvek nemamo odgovore na ova pitanja ali, baš kao i kod svih velikih misterija, naporno radimo da bismo ih otkrili.

Sitara Cave & Susan Schwartzenberg, The Exploratorium (1998)



Smatram da je mozak poput nekog kompjutera koji će prestati da radi kada mu otkažu komponente. Ne postoji raj ili zagrobni život za pokvarene kompjutere; sve je to samo bajka za ljude koji se plaše mraka.


Steven Hawking


Jeste li znali da:
Ljudski mozak teži 1/50 ukupne telesne mase, ali troši 1/5 ukupne količine kalorija koje telo dnevno potroši. Šta to znači? Kako to može da promeni naš život? Pojma nemam.
Modifikovana narodna mudrost sada kaže da hrana (zdravlje) ulazi na usta, a izlazi 20% na mozak i 80% na palanačko bavljenje politikom.


Anatomija zaborava

Pokušajte da pogodite koji delovi moždane kore se nalaze na ovim slikama:



Niste sigurni u to šta bi mogao da bude pravi odgovor?
Hajde da probamo ovako - udaljimo se koji korak od slike:




Radi se o delu ovcokorteksa, tj. ovčijeg mozga kod pripadnika humanoidnih kolektiviteta, koji je u narodnom govoru poznat pod nazivom "crevo". Na početku smo uporedili mozgove ovaca i ljudi, na kraju ćemo uporediti njihove crevne traktove. 
Tu je centar svih centara, iz koga se upravlja kompletnim aktivnostima tih ne-jedinki, ovcimista sa članskom kartom stada palanke. U tom i takvom centru, na jednom mestu, u potpunosti su objedinjeni potreba i potrošnja kalorija. Takođe, dugme za brisanje dugoročne i trajne memorije je non-stop uključeno, radi poput nekakvog dragstora palanačke ne-radne memorije, predviđene jedino da pokrije potrebe tog PMO (palankopolitički modifikovanog organizma) u vremenskom periodu kraćem od vremena potrebnog da se razmisli i kaže 'dosta'.
Po pitanju crevnih parazita smo isti, visokoprenosivi. 
Ovčije slepo crevo predstavlja funkcionalan deo sistema organa za varenje, kod ljudi je to postalo rudiment, zakržljalo i nepotrebno, i najčešće se koristi kao geografsko-administrativna odrednica srpskih palanki.
Inače, za razliku od ovcoljudi, ptice imaju dva slepa creva; shodno tome, pretpostavlja se da je tako kod poslanika i odbornika iz sorte preletača i ptica-serica. Međutim, još uvek niko ta čuda nije uspeo da secira jer se to pokazalo kao nemoguća misija: in vivo su neuhvatljivi, in vitro nikako ne ide jer, kada im dođe čas, jednostavno ispare pa ne ostane ništa što bi nauka uspela da objasni.
Tanko crevo ovaca, biljojeda, dugo je 21-34 metara; ljudsko, svaštamesoždersko, je kraće (oko 7m); kod ovcimista je beskonačno, jer mu svrha nije varenje već stvaranje trajno radnog privida razmišljanja i svesti.
Crevne resice povećavaju apsorpcionu površinu unutrašnjosti creva (koja je tako veća od ukupne površine kože), baš poput nabora na tankom korteksu.
Kroz vekove brižno uzgajan i modifikovan, ovaj spoj neurocerebralnog i intestinalnog trakta osetno je uticao na sve manji kontragravitacioni indeks kičmenog stuba i tako povećao sveukupnu elastičnost takvih organizama, doveo je na korak do savršenstva.



Takvima je kora mozga evoluciono srasla za crevne resice, pa je tako nastala korisna površina (dubina) prebacila vrednost 1,00 sezonskog indeksa besmisla, i postala trajni koeficijent sumanutosti čija je vrednost = ∞. Uočeno je nekoliko varijeteta ovog srastanja korteksa kod ovcimista: a) za ekran televizora, b) za sopstveni ili c) za Kolovođin kolonalni završetak.

***
Ukoliko vas ipak žulja nekakav de profundis osećaj kako ne pripadate stadu ovcimista, pasmini ovcoljudi, ili se (nedajbože) nikako ne prepoznajete u ogledalu kao ovcinik, ostaje vam samo jedno rešenje:



Imate mozak - vaš, ljudski a ne ovčiji - upotrebite ga. Iskoristite ga da iz sebe izbacite poslednje trunke, rudimente palanačkog fašizma, jer ćete tada moći da to primenite i na sve oko sebe. Samo tada.
Ili tako, ili nikako.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...