Friday 27 February 2015

Partije sa posebnim potrebama - II deo


Beogradsko predstavništvo fondacije "Konrad Adenauer Stiftung" (KAS) i Biro za društvena istraživanja (BIRODI) održali su 31. oktobra prošle godine okrugli sto pod nazivom "Borba protiv korupcije u Srbiji: Uloga političkih institucija", na kome su učestvovali i predstavnici političkih stranaka, organizacija civilnog društva, stručnjaci za pravna i ekonomska pitanja. Na okruglom stolu su bili prezentovani i istom prilikom analizirani rezultati istraživanja BIRODI/KAS o mehanizmima borbe protiv korupcije koji postoji u domaćim strankama, tj. o načinu njihove primene. Razmatrani su nedostaci u propisima koji regulišu postojanje i rad političkih stranaka, njihovo unutrašnje organizovanje i funkcionisanje, izborne i normativne nedostatke, ali i načini i sredstva unapređivanja borbe protiv korupcije u ovoj oblasti.
Rezultati istraživanja su prezentovani u formi Powerpoint prezentacije, koju zainteresovani mogu preuzeti ovde. Za ostale, sledi nastavak pregleda datog u formi lakšoj za standardne konzumente domaćih političkih (ne)prilika.

foto: FaceBook

U prvom delu priče o domaćim partijama sa posebnim potrebama dat je prikaz rezultata ovog istraživanja:

Slede konkretni predlozi šta i kako dalje.

4. Predlozi za unapređenje integriteta političkih stranaka u Srbiji

4.1 Dvostepeni samoregulatorni institucionalni okvir

a) Treba formirati etičko telo na nivou stranke: ako već postoji, dodati mu nove nadležnosti; ako ne postoji, krenuti u osnivanje takvog tela.
Sastav biraju članovi na predlog Skupštine stranke.
Kriterijumi: integritet, stručnost, uticaj/moć, kredibilitet.
Nadležnosti:
  • razvoj integriteta na nivou stranke
  • praćenje zakonitog i etičkog ponašanja stranačkih funkcionera i delegiranih funkcionera na javnim funkcijama
  • staranje o sprovođenju i praćenju unutarpartijskih akata koji doprinose integritetu stranke
  • antikorupcijska edukacija
b) Komisija za integritet u politici
Sastav:
  • predstavnici svih zainteresovanih stranaka (stalni članovi s pravom glasa)
  • predstavnici antikorupcijskih tela, akademske zajednice, medija i civilnog društva, političkih fondacija (po pozivu, s pravom diskusije i sugestije)
Nadležnosti:
  • staranje o razvoju integriteta u politici
  • drugostepeni organ za stranke članice: donosi Etički kodeks političara, Pravilnik o izboru na javne i partijske funkcije i o polaganju računa
  • dodela godišnjih nagrada za integritet
- Politički etički kodeks
Cilj:
  • iniciranje profesionalizacije (politika kao profesija)
  • stvaranje mehanizma/agensa profesionalne socijalizacije
Sadržaj:
  • odnos ka sebi kao političaru i političkom delovanju
  • odnos prema političkoj partiji i njenoj ideologiji
  • odnos prema građanima i javnim institucijama
  • odnos prema antikorupcijskom delovanju
Kodeks se potpisuje prilikom učlanjenja u političku stranku ili doniranja/volontiranja.
 

- Pravilnik o izboru na partijske i javne funkcije, o pogalanju računa i opozivu
Cilj:

  • sprečavanje lične anomije i institucionalne dezorganizacije kroz jasno definisanje očekivanja, nagrada, rezultata i sankcija
Sadržaj:
  • kriterijumi za izbor na funkciju
  • očekivani rezultati i način izveštavanja i polaganja računa
  • procedura predlaganja i izbora
  • procedura pozivanja na evulaciju i opoziva
- Donatorski/volonterski ugovori
Cilj:
  • unapređivanje integriteta donatorstva i volontiranja kao vrste političkog aktivizma
Sadržaj:
  • lična motivacija i očekivanja volontera/donatora od volontiranja i doniranja
  • očekivanje prema stranci u pogledu donacije, ka čemu da se donacija usmeri
Tehničko rešenje:
  • online aplikacija/formular
4.2 Predlozi za izmene zakona

Političke stranke treba da postanu obveznice:
  • "Planova integriteta" Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije
  • Zakona o slobodnom pristupu informacijama u delu za aktivnosti koje su finansirane iz javnih izvora
  • Zakona o javnim nabavkama za sredstva iz javnih izvora kojima se finansira nabavka roba i usluga

5. Primeri drugih zemalja

Kanada:
  • na nivou federalnih organa i pokrajina ustanovljeni su poverenici za etiku, etički savetnici koji su zaduženi za sprovođenje kodeksa – savetodavno-informativna funkcija
  • oni, za potrebe parlamenta i vlade, vrše istraživanja i daju komentare
  • polazni stav je da su javni funkcioneri moralni
Australija:
Postoji Zakon o etici u javnom sektoru iz 1994. koji se sastoji od "Pet moralnih obaveza"
  1. poštovanje zakona i parlamentarne demokratije
  2. poštovanje ličnosti
  3. integritet: održi i unapredi poverenje u čestitost javne administracije; održi i unapredi poverenje da javne administracije rade za dobro zajednice; ne koristi neprikladno svoja ovlašćenja i položaj; izbegavaj konflikte interesa; otkrivaj i prijavljuj slučajeve neetičkog ponašanja i korupcije
  4. marljivost
  5. ekonomičnost i delotvornost
SAD:
  • 1978. godine Vlada SAD je osnovala Službu za etičnost koja je organizovana na nivou ministarstava (129 službenika)
  • svako ministarstvo ima službenika za etiku
  • poslovi izrade etičkih programa kao i edukativno-savetodavno-informativna aktivnost
Biro za društvena istraživanja (04.11.2014): Predstavljeni nalazi BIRODI/KAS istraživanja o integritetu političkih partija

***
Kad smo već kod Amerikanaca, da li znate da je četvoro uglednih i visokorangiranih članova Republikanske partije prešlo u tabor Demokrata? Kako je do toga došlo da u bipolarnom političkom sistemu, kakav je američki, neko toliko promeni lični stav da promeni i stranku?



Najsvežiji primer je Tim Džonson, biši republikanski senator iz Misisipija, koji se odlučio na promenu stranke početkom februara ove godine. Razlog - stav Republikanaca da ne treba širiti državnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu na veći broj građana, tj. zalaganje za kresanje budžeta lokalnih bolnica u toj saveznoj državi. Džonson je izjavio "Mi smo na prvom mestu Misisipijanci, pa tek onda članovi partija. Izabrani zvaničnici treba da pomažu građanima a ne da biraju koga će zakinuti."
Aron Johanson je bio šef republikanskog kluba u lokalnom parlamentu Havaja, koji je bio na konstantnom udaru svoje partije zbog "prevelike volje da sarađuje sa Demokratama". On je izjavio da "mu je dosta lažne ideološke čistote konzervativaca, i naročito agresivnog stava mi ili oni po svakom pitanju o kome se vodi rasprava".
Moglo bi se reći da je senatorku Džin Šodorf iz Kanzasa, Republikanska partija pustila niz vodu mnogo pre nego što je ona napustila njih. Još 2012. godine su je proglasili "Obaminim špijunom" jer se i ona (poput Džonsona) slagala sa tzv. ObamaCare zakonom, etiketirali kao preteranog umerenjaka pa čak i vodili marketinšku kampanju po medijima protiv nje. Šodorfova smatra da je princip u Republikanskoj partiji "da se razmišlja kako partija kaže, tj. da se ne razmislja uopšte".
Bred Ešford iz Nebraske je ipak šampion u kategoriji visokih preleta. Od 1980. godine, kada je započeo političku karijeru, bio je Republikanac, pa Demokrata, pa ponovo Republikanac, pa je zatim sebe proglasio Slobodnjakom... Trenutno je opet Demokrata. Otkud toliko stranačko praćakanje, nekarakteristično za Ameriku? Pa, Ešford se ne da tako lako uklopiti u standardni dvopolni sistem koji tamo postoji: on je socijalni liberal i fiskalni konzervativac, i priklanja se onoj partiji koja mu je po tim standardima u određenom trenutku bliža. "Ja ne menjam svoje standarde, već partije menjaju njihove prioritete" tvrdi Ešford.

Zaista, ko je tu (ne)etičniji: pojedinci-preletači ili partija?

Zamislite situaciju da u Srbiji pri ministarstvima postoje službe za etiku, poput onih u Americi. Da li bi onda, usred mera tzv. štednje & haračenja svega i svačega, najviše profitirale političke stranke i njihovi članovi na javnim društvenim funkcijama po ministarstvima, Narodnoj banci, javnim preduzećima, agencijama? Eto, kako je o tome pisala Politika 26.10.2014, Vučiću je za sve kriva DS koja je donela zakon o obaveznoj budžetskoj apanaži u korist partija, bez obzira na stanje u državi; njemu je zaista mnogo neprijatno zbog toga, ali mu prioritet ipak nije bila izmena zakona koji mu puni stranačku kasu.



Eto zašto kod nas nema preleta iz Naprednjaka u Demokrate - nema promene prioriteta, kako bi to objasnio mister Ešford. A nema ni političara koji imaju sopstvene principe kojih bi se držali bez obzira šta im partije nalažu da misle. U situaciji, kakva je ova naša, strogo tehnički gledano, onaj Koštunjavi Muhomlat bi u svom ludilu ispao daleko najprincipijelniji među domaćim političarima sa posebnim potrebama. On, ali ne i tzv. stranka mu DSS, koja je (sada je to više nego jasno, kada se pogleda kadrovska struktura SNS na svim nivoima) definitivno najveći inkubator megasposobnih i gigaagresivnih kadrova Naprednjaka. Da, dobro ste pročitali ovo poslednje. Dovoljno je da gvirnete u bilo koji opštinski odbor SNS širom Srbije, i sve će vam biti jasno.
Kada sagledate na šta liče naše stranke i njihovi eksponenti, tj. koliko ni na šta ne liče njihovi politički programi, onda i nije čudan podatak koji objavljuje Telegraf 29.01.2015. da u Srbiji milion i po njenih punoletnih građana sa pravom glasa ima člansku kartu neke od domaćih partija sa posebnim potrebama. U tom članku ne piše da li i kako u zbir ulaze oni koji imaju više članskih karti, tj. oni koji prelaze u drugu stranku a da se prethodno nisu zvanično iščlanili iz prve.
Nije čudno ni kada istaknuti pripadnici domaće parlamentarne opozicione mikromanjine u Skupštini daju izjave u stilu "treba okupiti sve snage (političke) koje su protiv ovakve Vučićeve politike". Zato i neće biti čudno kada, koliko sutra, Demokratska stranka prvo pet dana trubi o preusmeravanju svoje politike (koja, inače, uopšte ne postoji) ulevo, na talasu siristične autoeuforije - dok i tu penu ne razveje vruć vetar Zapadne finansijske davilice i domaćih fabrika medijske stvarnosti - da bi potom, šestog dana, dala podršku Ničićevom Pokretu za Udružene Muškatle Regiona i njegovim Koštunjavo-Dverinjskim trabantima. Od toga, do podrške Radikalima u Zemunu (pa i oni su protiv Vučićeve politike, baš kao i ovi u Zaječaru), samo je polukorak. U stvari, i taj raskorak smo već videli za Tadićeva vakta.



Sve je to samo - i opet - stara priča, drugo pakovanje istog šibicarenja o manjem i većem zlu. Zlatna glasolovačka bućka Srbistana. Četiri meseca kasnije, od objavljivanja rezultata BIRODI/KAS istraživanja, i dalje je sve isto na polju partijašenja, osim što se stiče utisak kako je u poslednje vreme primetno pojačan utovar zaslužnih kadrova Naprednjaka u javna preduzeća i lokalne uprave širom naše zemlje ponosne.
Taj novi talas utrpavanja miriše na neke izbore. Da li na unutarstranačke u SNS na svim nivoima, ili je nešto veće u pitanju - pokazaće vreme. A vreme je ono čega najmanje imamo.
Baš kao i integriteta partija sa posebnim potrebama.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...