Wednesday 10 June 2015

Langzam, bre


"Prihvatite ritam prirode: njena tajna je u strpljenju."
- Ralf Valdo Emerson


Život teče dalje bez obzira koliko smo mi pritom nestrpljivi. Nesreća je u tome što zbog sopstvene nestrpljivosti ne uspemo u potpunosti da uvidimo njegovu radost i lepotu, usled čega usput nastaju stres i nezadovoljstvo. Baš zbog brzog tempa savremenog načina življenja, smanjenje nivoa nestrpljivosti može da pomogne u smanjenju ukupnog stresa. Na sreću, iz životnog iskustva znamo da je strpljivost moguća. Na primer, mladenačka nestrpljivost u kasnijem dobu, sa godinama prelazi u strpljivost. Početničko nestrpljenje umetnika polako prelazi u strpljenje kako se rad na umetničkom delu privodi kraju. Nestrpljiva vožnja ima svoj kraj kada konačno stignemo na željeno odredište.
Nestrpljenje, međutim, itekako može da košta: koliko nas je samo puta dovelo na korak od ispunjenja nekog cilja, ali ne i do kraja; izgubili smo dobrog prijatelja samo zato što mu nismo posvetili par dodatnih minuta; dobili smo loše ocene u školi samo zato što nismo strpljivo i pažljivo slušali nastavnike i njihova uputstva; bezbroj propuštenih prilika samo zato što su nas predrasude, bes ili napetost (pored ostalih nusproizvoda nestrpljivosti) omeli da uočimo njihovo postojanje.
Nasuprot tome, koliko puta smo u životu imali koristi samo zato što smo bili strpljivi? Prave ljubavi, dragi prijatelji, bliski saradnici i mnogi drugi odnosi među ljudima, proizvod su međusobnog uvažavanja, empatije i prihvatanja bez uslovljavanja; okončan projekat na poslu za čiji uspeh dugujemo istrajnosti i posvećenosti do detalja; veliki napredak kod povučene dece zahvaljujući nepokolebljivoj roditeljskoj ljubavi, razumevanju i strpljenju.


Sasvim je jasno da nestrpljivost nije emocija koja pogađa samo nekolicinu nesrećnika. Možda i jeste istina da kod nekih ljudi postoji velika količina nestrpljivosti, ali podjednako stoji i da mala količina nestrpljivosti postoji kod svih ljudi.
Dok Čildre opisuje strpljenje kao "umetnost inteligentnog iščekivanja" - čekanje sa određenim ciljem, pozitivna namera i iskreno ubeđenje da je čekanje veoma važan element razvoja svih događaja. "Strpljenje predstavlja vežbu održanja unutrašnjeg mira i elastičnosti u situaciji kada padate u iskušenje da budete nestrpljivi, naročito kada vaš um poželi da pogura rešenje u željenom pravcu, umesto da se prepusti toku događaja. Nestrpljivost je otvorena pozivnica za frustracije, plitko rezonovanje i pogrešne izbore. Uz samo malo vežbe, možemo uticati na konačni rezultat tako što ćemo za promenu biti strpljivi - a to je tajni sastojak ovog recepta. Kada se od sveg srca prepustimo strpljenju, onda i umovi počnu da sarađuju, obaraju gard, krenu da povlače smislene poteze."
Iako nismo uvek svesni kada smo skliznuli u nestrpljenje, ta emocija definitivno nije sasvim "nevoljna". Postoji bezbroj situacija u kojima ćemo svakako postati nestrpljivi, iako se spolja tome opiremo. Evo nekih "standardnih" primera:
- Kada na putu ka poslu, prodavnici ili mestu zakazanog sastanka susretnete komšiju, kolegu ili nekog poznanika koji vas "udavi".
- Gradska "kreni-stani" vožnja.
- Kada blenete u onaj kružić ili peščanik, koji se naizgled beskonačno vrti na ekranu kompjutera.
- Kada vas neko davi pričom koja nema kraja, o nečemu što mu se desilo ali nema nikakve veze sa vama.
- Kada se vrpoljite i svaki čas "bacate oko" na sat, pred kraj radnog vremena ili školskog časa.
Pomislite na svaku od ovih situacija, kada ste polako ali sigurni sve više bivali nestrpljivi; da li vam je palo na pamet "voleo bih da nisam ovde" ili "nemam ja vremena za ovo"? Koliko biste manje napora imali i energije utrošili da ste tada sami sebi rekli "Imam izbor, uopšte ne moram da budem nestrpljiv, naći ću mirno rešenje za ovu situaciju."

"U istoriji se do najvećih ideja često dolazilo prilikom iznenadnih izliva inspiracije; a onda ih je strpljenje pripremilo za Svet."

Osobe koje koriste meditaciju ili druge metode "unutrašnjeg opuštanja", takođe mogu ispoljiti određenu dozu nestrpljivosti, ali to su ipak metode kojima će one sopstvenu nestrpljivost svesti na zanemarljiv nivo. Njihov glavni cilj je postizanje unutrašnjeg mira, u kome se odluka da ne budemo nestrpljivi daleko lakše i brže postiže. Dok Čildre u svojoj brošuri Stanje lakoće, kaže: "To je utočište za naša dela, u našim srcima i umovima. Umesto da na uobičajeni način odreagujemo na stresove i izazove ovog užurbanog sveta, odvojićemo malo vremena u svojim srcima za ljubav, brigu, saosećanje i mudrost." Tu lakoću je moguće postići za samo nekoliko minuta primenom Dokove tehnike, i to svaki put kada ste u opasnosti da utrčite u neželjeni zagrljaj nestrpljivosti:
  • Ukoliko ste počeli da osećate nestrpljenje, frustraciju, napetost, mentalnu blokadu ili osuđujete druge, najbolje je da to odmah sebi priznate.
  • Fokusirajte se na tzv. srčano disanje: dišite nešto sporije nego što je to uobičajeno, pritom zamišljajte kao da dišete "kroz srce", tj. kroz grudni koš.
  • Dok na taj način "dišete", zamišljajte da svakim udisajem u sebe uvlačite i osećanje strpljenja i unutrašnjeg olakšanja.
  • Neka vam ti osećaji ostanu "u srcu"; ponavljajte ovu vežbu tokom radnog dana, u kontaktima sa drugim osobama, kod svakog izazova.


Strpljenje podrazumeva odsustvo mnogih "nusprodukata" nestrpljivosti - negativne emocije poput besa, razočaranja, frustracija, krivice i drugih. Umesto da se iscrpljujete u stvaranju negativne energije, budite pozitivni i fleksibilni. Iskrena strpljivost podrazumeva pozitivan stav, brigu, razumevanje i iskren pristup određenoj situaciji.
Čekanje u redovima po marketima, saobraćajne gužve ili spori kompjuteri neće sami od sebe nestati ukoliko praktikujete ovu metodu unutrašnjeg opuštanja. Međutim, to nam pomaže da "naštelujemo" sopstvenu mentalnu i emocionalnu prirodu i prilagodimo ih najrazumnijoj i najefektnijoj reakciji u odgovor na razne životne situacije.


***
I tako su Ameri izmislili jogu i disanje kroz čakre, pa shodno tome nama preostaje samo čuveno domaće "каунт-ту-тен" u sebi pre nego što instant odreagujemo na novi istorijski uspeh nekog od politikantskih lažovčina, senzacionalističku "vest" u novinama, nečije bulšitovanje po fejsbuku ili tviteru. Da smo pre svakog bensedina prvo pokušali da izbrojimo do deset, i tako sebe poštedeli još jednog trovanja želuca i otupljivanja mozga, možda bi nam mnoge stvari danas - pa i život u celini - bili makar malo bolji.
Iako smo toliko mnogo socijalživčan narod, koji bi da reaguje odmah, na prvu loptu, za svaku budalaštinu i kosku koju nam bacaju ne bi li nas tako kontrolisali glupostima, nikako da ukapiram kako je moguće da naš čovek kada ode u Nemačku prvo što od tamošnjeg jezika nauči bude čuveno langzam. Samo lagano. "Šta god da ti gazda il' šef govori na tom njihovom jeziku, koji ne razumeš al' će ga brzo naučiš, ti samo njemu langzam i nema frke" uče te oni koji su tamo stigli i akomodirali se pre tebe.
Tako barem priča jedan, što se vratio
Odande brže nego što je otišao Odavde.

Langzam, bre...

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...