Wednesday 30 September 2015

Sv. Blasfemije


30. septembar je međunarodni Dan prava na (bogo)huljenje; doduše neformalan, jer ga nema ni na jednoj zvaničnoj listi datuma kada se nešto obeležava na globalnom ili lokalnom nivou. Neformalan ili ne, tek, ovo je već šesti put da ga neki ljudi na Konfuznoj Lopti javno spominju kao deo opšte borbe za jedno od osnovnih ljudskih prava garantovanih Poveljom UN - pravo na slobodu izražavanja.


Za blasfemiju se često kaže kako je to "zločin u kome nema žrtve". Međutim, stvarnost je drugačija i, nažalost, daleko gora od pukih fraza. Zakoni po kojima "bogohulnici" bivaju proganjani i kažnjavani, čak i danas, itekako donose žrtve. Nebrojeno mnogo ljudi širom sveta biva proganjano, pa čak i ubijano, zarad sopstvenih verskih ubeđenja, a naročito zbog manjka postojanja i praktikovanja istih. Takvi zakoni, sami po sebi, predstavljaju zločin. Moderno ljudsko društvo mora da izvrši pritisak na vlade onih zemalja u kojima je to i dalje praksa, da takve zakone ukinu.
Celu priču oko Dana huljenja pokrenula je 2009. godine neprofitna organizacija Centar za istraživanje, koja ima sedište u SAD i nekoliko drugih zemalja. Osnovna misija Centra je edukacija u borbi za sekularno društvo koje je zasnovano na nauci, razumu, slobodi istraživanja, naučnom pristupu medicini i zdravlju, studentskoj razmeni i humanističkim vrednostima.
Zašto baš 30. septembar? Toga dana 2009. godine, u danskoj štampi bile su objavljene karikature koje na satiričan način prikazuju proroka Muhameda, što je potom izazvalo ne samo buru protesta islamskih vernika u Danskoj, već i bes imama u nekoliko muslimanskih zemalja, koji su pozvali pomahnitalu rulju (pardon, demonstrante) na nasilje i osvetu; bacane su eksplozivne naprave na danske ambasade u tim zemljama, poginulo je i stotinak ljudi.
U nekim državama, čak i danas, bogohuljenje se smatra krivičnim delom za koje je predviđena čak i smrtna kazna. Ne zanosite se kako to važi samo za islamske zemlje, naprotiv...



Istraživanje sprovedeno 2015. godine kaže da u 12 zemalja EU postoji krivična odgovornost za blasfemiju ili zakoni protiv vređanja po verskoj osnovi, koji sankcionišu klevetanje samih religija ili religijskih ubeđenja, njihovih rituala i božanstava. Te zemlje EU su: Kipar, Grčka, Italija, Malta, Poljska, Portugalija, Španija, Nemačka, Danska, Finska, Francuska (samo u regiji Alzas-Mozel) i Velika Britanija (samo u Severnoj Irskoj). Dakle, nije preskočena nijedna zemlja u kojoj je od XIII do XVII veka bila praktikovana crkvena inkvizicija.
Kao fasadno-sekularna zemlja, koja samogravitira više Evropi nego islamskom svetu, na ovom spisku se nalazi i Turska.
Do 2009. godine, 6 saveznih država SAD je imalo antiblasfemijsku zakonsku regulaturu: Masačusets, Mičigen, Južna Karolina, Oklahoma, Pensilvanija i Vajoming. Ti zakoni su, iako postoje, uglavnom nesprovodivi, jer Ustavni sud SAD odbacuje prijave za blasfemiju sa obrazloženjem da se krše prava Amerikanaca na slobodu govora, štampe i verskih ubeđenja (tužakaju se i crke međusobno, ne ganjaju samo pojedinačne kaure) garantovanu Prvim amandmanom američkog Ustava. Mada, kada vidimo šta se sve radi po tom pitanju u nekim od južnih država SAD, koje opravdano neformalno već zovu "Christian states", i u kojima je direktno kažnjavanje bogohulnika zamenjeno kvazipasivnim kruciformiranjem koje sve više uzima maha, ni američka slika više nije toliko idealna kako je predstavljaju.
Smrtna kazna zbog bogohuljenja postoji u Pakistanu, Avganistanu i Saudijskoj Arabiji, gde je nedavno donet zakon kojim se ateisti proglašavaju teroristima. U toj istoj Saudijskoj Arabiji, jedan mladić je pre četiri godine bio uhapšen (tada kao maloletnik), mučen, osuđen i sada čeka najavljenu smrtnu kaznu odsecanjem glave i potom javnim razapinjanjem na krst (...), između ostalog i zbog bogohuljenja - uhapšen je sa rođakom, šiitskim imamom koji je kritikovao Saudijsku vlast, što predstavlja političko-nevernički napad na sunitsku dinastiju u toj zemlji. Istovremeno, ta ista Saudijska Arabija biva počašćena predsedavanjem na aktuelnom panelu Saveta UN za ljudska prava. Ako to nije huljenje na ljudska prava, i to od strane samih Ujedinjenih nacija, onda ne znam šta je.



Zbog silnog političkog, verskog i ostalog licemerja, ljudi iz Centra za istraživanje smatraju sledeće:
"Verska ubeđenja treba da budu predmet stalne procene i kritike, baš kao i politička. Međutim, postoji strahovito jak tabu kada je religija u pitanju. Naša namera nije da vređamo, ali ako tokom dijaloga i debate na ovu temu, neko pomisli kako ga vređaju - to nije naša stvar, zato što ne postoji ljudsko pravo da ne budu uvređeni."
Ne postoji blasfemično izražavanje stavova po pitanju religijskih uverenja; postoji samo njihovo blasfemično tumačenje.
Amin, i laku noć.

OMG... pa meni je danas bila slava.
Sveti Blasfemije, domaćine.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...