Sunday 6 December 2015

Dodirni mi kolena


Danas, po nacifrekventnim televizijama nije išla redovna epizoda igrane serije "Državnoudarno nedeljno popodne". No, zabrinutom gledopučanstvu ipak je obezbeđena doza preko potrebnog opijuma, koju je ovoga puta obezbedio Ker-Amičar Zrakomlatoubica lično.
Stoka je danas nešto balegala na račun žena i klečanja, i to pred kamerama.
Naravno, Kerov Gospodar je po običaju konsterniran, a kada situacija dogori do Lupus Minor in fabula onda ni Ker ne može da se samozapanjeno ne izvini sam sebi.


Ljigavo, ljigavije od Tadića koga baš taj isti Ker spopada kako je Vojsku Srbije bacio na kolena. Svakako.
Da se podsetimo nekih svevremenskih činjenica:







Kada je srbijanska vlast u pitanju, "neodmerene izjave" njenih najviših funkcionera odavno su prestale da budu izgovor za tradicionalni radikalski prostakluk i agresivnost. Ovde je u pitanju neodmerenost postojanja, stil od koga oni ni za živu glavu neće odstupiti. Sve dok ih "strani faktori & prijatelji" ne opale tamo gde svakog palanačkog fašistu najviše boli - po provizijama.

***
Podseti me ova gadost (na račun novinarke b92) na jednu situaciju iz avgusta 2000. godine, nekih mesec dana pred one izbore. Dođu tako na negotinsku zelenu pijacu Miki Prijatelj i Čeda Kazimir, nose lepak i plakate DOS-a. Miki, ladno, krene da lepi plakate po kiosku - ispod tezge, pri dnu. Pa na zidove Komunala, isto. Sve ih redom nisko postavlja, dole.
Pitam ga "Bre Miki, si ti normalan, šta to radiš? Zašto lepiš toliko nisko, pa pocepaće ih sve?!"
A on odgovori: "E moj prijatelju, znam ja dobro da će to sve da bude pocepano, ali ako. Neka stoka komunjarska i radikalska dok cepa - kleči."
Cepali su. I klečali. Naravno. Samo, to je bio poslednji put kada su takvi klečali.
Zajebali smo stvar.
Mnogo.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...