Monday 23 May 2016

The job that ate my brain


"Patite" od ponedeljka?
Evo zgodnog teksta koji (možda) može da pomogne.


Da li se radujete svakodnevnom odlasku na posao, ili ga se užasavate? Da li noću budni ležite u krevetu, dok vas izjedaju misli šta će biti sutradan na poslu? Ako je tako, obratite pažnju na spisak upozoravajućih znakova koje prečesto zanemarujemo tokom karijere sve dok zaista ne postanemo nesrećni. Evo nekih ranih znakova upozorenja koji ukazuju da to više nije to, da je vreme da se krene napred i na neku drugu stranu.

1. Imate problem da ujutru ustanete i na vreme stignete na posao.
Osim ukoliko za to ne postoji neki drugi (ili medicinski) razlog, ako vam svakodnevno ustajanje i odlazak na posao radnim danom podstiču mikro užas onda je to itekako ukazuje da su strast i zanimanje za aktuelan posao negde isparili.
2. Sanjarite o drugom poslu.
Ukoliko maštate o raskidu ugovora o radu, ili tokom pauze za ručak bacate oko na oglase u kojima se nude poslovi, vreme je da nešto konkretno uradite po tom pitanju.
3. Više od tri godine nemate unapređenja ili povišica plate.
Ukoliko ste proveli toliko vremena bez unapređenja ili povišice - ili ako ste primetili da u firmi ne postoji način kako da do toga dođete - vreme je da porazmislite o poslu na kome bi to bilo moguće.
4. Kolege ili šef vam se nikako ne sviđaju.
Ponekad je zaista nemoguće uklopiti sve karaktere, iako se maksimalno trudite da budete uljudni i poštujete ostale na poslu, ali ako sebe uhvatite u mislima da mrzite ljude sa kojima radite to će samo doprineti da se na poslu osećate neprijatno, da zamrzite taj posao pa čak i same sebe.
5. Stvari su u vašoj firmi krenule nizbrdo.
Ukoliko ste primetili znake da vaša firma posluje sve lošije, zaista nema razloga da potonete zajedno sa tim brodom. Napustite to bušno korito pre nego što bude kasno.
6. Stalno brojite dane, nedelje, mesece i godine do penzije.
Ukoliko vam je ostalo do penzije više od par meseci, dobro porazmislite o dome da li zaista želite da potrošite ostatak radnog veka u otaljavanju, ili ćete se ipak još malo posvetiti izazovima koje posao može doneti. Sve ovo važi ne samo za penziju, već i ako ste sebi uvrteli u glavu nekakav fiksirani datum kada ćete preseći taj čvor radnih nervoza... koji stalno odlažete iz "nekih" razloga.
7. Od nadređenih ne dobijate nikakve povratne informacije.
Ništa pozitivno niti negativno, ne hvale vas niti kude - samo praznina. Ovo je jasan znak veoma lošeg menadžmenta u firmi, i to se najverovatnije neće (niti može) promeniti na bolje.
8. Problemi sa zdravljem.
Ne smemo zanemariti činjenicu da stres, napetost i konstantna negativnost mogu imati stvaran efekat na naše zdravlje i kvalitet života. Glavobolje, problemi sa snom, (pre)česte prehlade - sve to može predstavljati fizički efekat stresa.
9. Kukumavčenje.
Ako ste primetili da se većina vaših razgovora sa prijateljima i članovima porodice na kraju pretvara u kuknjavu o vašem poslu, vreme je da date otkaz pre nego što ga vama daju ti isti prijatelji i članovi porodice.
10. Na poslu više nema novih izazova niti nečeg novog da se nauči.
Dobro je biti pravi profesionalac na svom poslu, što bi moglo da opravda ovu tvrdnju. Međutim, nije nimalo prijatno kada shvatite da više nema napredovanja, učenja, razvoja ili novih radnih izazova koji svaki posao čine zanimljivijim i lakšim. Takvo stanje vam lako može sagoreti volju i želju da radite.


11. Više ne verujete u svoju firmu.
Postoje trenuci kada zaposleni više ne mogu da stanu u odbranu firme u kojoj rade - iz moralnih, etičkih ili kulturnih razloga. I to je sasvim u redu. Samo, kada to ukapirate, ne ostajte ovde.
12. Počeli ste da se "opuštate" uz drogu ili alkohol.
Povećana konzumacija alkohola, lekova, droga ili neko drugo problematično ponašanje samo da bi se "opustili" ili uspešno "nosili" sa problemima na poslu, predstavlja jasan signal da ste prešli crvenu liniju trpeljivosti između vas i vašeg posla.
13. Primetili ste da puno ljudi napušta firmu, ili da se stalno vrši neka reorganizacija.
Ukoliko sve češće pada "čast" povodom nečijeg odlaska iz firme, ili zaposlene svaki čas premeštaju sa jednih na druga radna mesta, to ukazuje na činjenicu da nešto u vašoj firmi ne valja. Nema potrebe da slepo sledite gomilu, ali potrudite se da obratite pažnju na jasne znake upozorenja.
14. Učinak na radnom mestu vam je sve lošiji.
Kada kvalitet posla koje radite počne da opada, vreme je za promenu.
15. Osećaj potpunog odsustva kontrole.
U dobrom radnom okruženju, zaposleni treba da imaju osećaj kontrole nad sopstvenim radom i njegovim proizvodima. Ukoliko dođe da umanjenja tog osećaja kontrole nad radom, produktivnošću i proizvodima, trebalo bi ozbiljno porazmisliti o neophodnim promenama.
16. Kontaktirao vas je neki "lovac na kadrove".
Ukoliko vas je kontaktirao neko zadužen za "lov" na stručnjake - ali iz druge firme, ili agencije - a vi ste zadovoljni svojim poslom, onda je sve u redu. Međutim, ako imate određenih rezervi ili nedoumica po pitanju svog posla, poziv tih ljudi možda ukazuje da u vašoj firmi baš i ne cvetaju ruže, tako da ne bi bilo loše iskorititi priliku za promenu.
17. Uvećavaju vam opis poslova i radne zadatke, ali ne i platu.
Tako nešto je itekako moguće na poslu (obaveštenje za one retke koji nemaju to iskustvo). Ukoliko radite mnogo više od onoga što ste ugovorili prilikom zapošljavanja, a niste finansijski nagrađeni u skladu s tim, možda je vreme da potražite mesto gde će neko više ceniiti vaš doprinos.
18. Vaše sposobnosti nisu iskorišćene.
Ukoliko posedujete znanja i veštine koje u firmi ne priznaju i ne koriste, takođe ne bi bilo loše da potražite posao na kome ćete se iskazati u punom sjaju.
19. Odnos posao-porodica ispada iz ravnoteže.
Ukoliko steprimetili da zbog posla konstantno ne možete da ispunite porodične obaveze - i obrnuto - vreme je da potražite posao koji više odgovara vašim potrebama.
20. Maltretiraju vas, uznemiravaju ili prete vam - fizički ili verbalno.
Ne postoji nikakvo opravdanje za maltretiranje ili bilo koje drugo nezakonito ponašanje. Ukoliko vas neko verbalno, fizički ili seksualno zlostavlja na radnom mestu, vreme je za odlazak bez obzira na druge mere koje ste eventualno preduzeli da zaštitite zakonom predviđena prava.

Ukoliko znate još neke znake upozorenja koji će vam "ocinkariti" loše radno mesto na kome radite, osim ovih, slobodno ih dodajte na listu. Ne škodi, a može i da pomogne.


***
Međusobne kombinacije i varijacije već navedenih znakova upozorenja, dovoljne su da porazmislite, zabrinete i pobrinete se za sebe. Jer niko drugi to neće umesto vas da uradi.
OK, sve je to lepo, ali uglavnom se odnosi na razvijene zemlje u kojima postoje tržište rada i zakoni koji se poštuju. Naravno - ako i dok se poštuju.
I tu prestaje svaka dalja razlika između Zapada i Srbije, osim one tačke prestajanja. Srbija nema normalno tržište rada baš kao što nema ni normalne poslodavce - u državnom i privatnom sektoru podjednako, i istom merom. Fora zakidanja od zaposlenih je ista i ovde i na Zapadu, samo što se kod nas sve vrti oko sitnih para i još sitnijih duša. Isto važi i za mobing, bosing, tzv. prazne/pune stolove i ostale tehnologije maltretiranja zaposlenih od strane kolega ili poslodavaca, teško dokazive čak i kada je više nego jasno da postoje kao i da se smišljeno i organizovano sprovode prvenstveno nad "nepodobnima" po bezbroj uglavnom besmislenih osnova; jedan od najbesmislenijih, svakako predstavlja politika, koja nema blage veze sa osnovnim principima poslovanja jedne normalne firme. Pitanje je, međutim, šta je danas normalno a šta isplativo.
Kako god bilo, strah i dalje predstavlja glavnu kočnicu svim promenama, od ličnih do strukturalnih, od najnižeg do najvišeg nivoa. Strah od gubitka posla, zarade, povlastica ili jednostavno strah da ne bude još gore od strahovito lošeg. Pristajanje na manje zlo trpljenja, u reklamama indukovanom strahu od većeg zla; ta organizovana sluđenost ima za cilj da vas zaslepi kako ne bi ste mogli razumno da sagledate stanje (bilo koje - poslovno, finansijsko, porodično, političko, društveno...) pa potom preduzeli racionalne korake da se to loše stanje izmeni.
Zaista, zar nemate utisak kako vam je ta rabota (posao ili politika, svejedno), kako kaže narod - popila mozak? I da to traje predugo (organizovano) da bi bilo normalno?
Pa sad, ako institucionalno ludilo proglasimo normalnim, onda... ništa.
Hajde da se ne pravimo nevešti, da kao ne znamo koliko je mnogo trenutno zaposlenih u Srbiji - sluđenih po bilo kom od navedenih 20 (i više) osnova - glasalo za svaku vlast koja im je zauzvrat posle izbora u još većoj meri nastavila da pije mozak. I da to važi za zaposlene i u državnim i u privatnim firmama podjednako, koliko god se poslodavci u ovim drugim ritali kako to nije istina. O da, jeste, i to u nenormalno bezobraznoj meri. Skoro kao i kod onih prvih, pobratima po alavosti.
Pa vi posle i dalje glasajte za one koji vam popiše mozak, u strahu da vam neki drugi (od pre ili posle) ne urade to isto. A uradiće, i jedni i drugi, baš zbog tog straha koji vas sputava.


I can't take this crazy pace, I've become a mental case
Yeah, this is the job that ate my brain.

Ne čekajte petak za donošenje bilo kakvih odluka, posle njega uvek sledi ponedeljak "patnje"..
Ponekad vam između petka i ponedeljka umetnu i izbornu nedelju, čisto sopstvene zabave radi.
Da se ne opustite previše, pa sa paše vratite mozak tamo gde mu je zaista mesto.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...