Wednesday 15 June 2016

Vrata


"Kada bi vrata percepcije bila očišćena, svaka bi se stvar čoveku ukazala onakvom kakva zaista jeste - kao beskonačna. I to onome čoveku koji je sebe samoga zatvorio, pa stvari posmatra samo kroz uske procepe te svoje pećine."
- William Blake (Marriage of Heaven and Hell, 1793)

"Postoje stvari poznate i postoje stvari nepoznate; između njih stoje vrata percepcije."
- Aldous Huxley (The doors of perception, 1954)

"Normalni neće uraditi ništa dobro ukoliko budu toliko ludi da pomažu ludacima."
- C. S. Lewis (The great divorce, 1945)

Prolazak kroz vrata zaista dovodi do toga da zaboravimo ono što smo do tada radili. Ljudski mozak se trudi da kategorizuje informacije na osnovu fizičke lokacije, tako da kada prođete kroz neka vrata, vi zapravo šaljete novi signal svom mozgu da ste se obreli u novom okruženju i da ništa iz onog prethodnog više nije važno.


Vrata su čudo, baš kao i percepcija. Ne da ti se nikako da ih otvoriš, stalno si na pragu ili korak do njih, jedino ti uspe da u nastupu besa na njima polomiš kvaku. Najčešće su zatvorena za javnost, ali ponekad ih i sam zatvoriš ne bi li tako blokirao i najsitniji procep na pećini u kojoj živiš. Još je gore kada ceo jedan narod zatvoriš u Platonovu pećinu, identičnu onoj u tvojoj glavi, pa mu ne daš ni trunku šanse da makar zamisli igru senki spoljašnjeg sveta.
Najgore je kada se zaboravi šta je ko do tada bio i činio, mada niko ne prolazi kroz vrata (jer tako treba da bude); svi zaboravljaju i ponašaju se kao da su prošli kroz ogledalo, propali kroz otvor zečje rupe ili ušli u ormar i za sobom zauvek zatvorili vrata.

***
Haksli na meskalinu i Luis na hrišćanskoj apologetici, svoja dela iz citata na početku ovog teksta napisali su pod direktnim uticajem Blejkovog Venčanja Raja i Pakla. Zanimljivo, oba pisca su konačno zatvorila vrata sopstvenih percepcija 22. novembra 1963. godine, onog istog dana kada je u Dalasu ubijen Džon Kenedi.
Pitanje je pod čijim (i kakvim) sve uticajem daje navedene izjave glavni lik gornjih novinskih vesti, kad stalno spominje ta pusta vrata kroz koja nikako ne prolazi, pritom zahtevajući od cele Srbije da svom snagom zaboravi da je baš On nekada činio sve suprotno od ovoga što danas papagajski ponavlja.
Postoje određene stvari, i naročito nedela, koje se ne daju izbrisati iz memorije pa makar prošli i kroz dveri percepcije. Neke stvari, koje se ne mogu nikako zaboraviti zato što su u svakom okruženju, sa bilo koje strane vrata, uvek iste. Zlo.
To se ne zaboravlja, niti nestaje prolaskom kroz bilo koja vrata, prozore i ostale pećinske procepe.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...