Thursday 29 December 2016

O slobodi govora, još malo


Ono što znamo o ljudskim pravima, uglavnom znamo ili "znamo" iz dva izvora:
1. iz sabranih nedela o šešeljevsko-informerskim bespućima šizofrenih napada skriboreje po pitanju stranoplaćeničkih i stranocentromoćničkih teorija zavera o svekolikom uništenju srBstva, i
2. iz istorije ljudskog roda i njegovog napretka, posebno u poslednja dva veka - o ukidanju ropstva, pravu glasa, radničkih prava, ženskih i (uopšte gledano) rodnih prava, prava manjina i seta raznih drugih sloboda.
U sve to ulazi i pravo na slobodu mišljenja i govora. To pravo je regulisano Poveljom UN o ljudskim pravima kao i nacionalnim Ustavima i zakonima zemalja-članica. O poštovanju i sprovođenu napisanog - nekom drugom prilikom. Ovde ćemo se samo na kratko pozabaviti pravom na slobodu govora, posmatrano iz ugla standardnog savremeng konzumenta društvenih mreža, upotrebom jedne uprošćene varijante standardne SWOT analize.


Po društvenim mrežama na internetu moguće je iskristalisati četiri tipa ličnih stavova glede slobode govora, koji se mogu ovde upotrebiti:
  1. Borim se za slobodu govora.
  2. Lajkujem slobodu govora.
  3. Spaliti! Zatvoriti! Proterati! Banovati!
  4. Dobro je da postoji sloboda govora, ali niko to ne poštuje.
Njihovom međusobnom kombinacijom dolazimo do četiri opšta modela ponašanja korisnika društvenih mreža, kada im spomenete slobodu govora:
  • 1 + 2 = NIJE UVREDLJIVO
  • 1 + 3 = POLITIČKI NEKOREKTNO
  • 2 + 4 = POLITIČKI KOREKTNO
  • 3 + 4 = UVREDLJIVO
Standardni korisnik društvenih mreža na slobodu govora uglavnom gleda kao na slobodu nepromišljenog lupetanja, naturanja svojih stavova svima, bacanja kletvi na svakog ko mu ne lajkuje prepametne objave ili ne šeruje/forvarduje dubokoumne piramidalne citate i molitve, mahnitog ad hominem i ad personam ujedanja svakoga ko se usudi da se ne složi sa objavom, praćenja (čitaj: vrebanja) tuđih ličnih profila i brisanja sa liste e-prijatelja zbog ponekad sasvim banalnih povoda (koji se obavezno pravdaju ličnim puritanizmom i svepameću brisača). Sloboda govora na društvenim mrežama neizostavno podrazumeva reakciju na prvu loptu povodom nekog teksta, u šta ulazi obavezno čitanje samo naslova i prve rečenice a nikako celog teksta. Sloboda govora, takođe, podrazumeva da možete psovati ili čak pretiti na bilo čiji račun i potom obavezno udarite u kuknjavu na sve strane kako vam zli fejs ili tviter blokiraju profil po nečijem nalogu. Sloboda govora na društvenim mrežama podrazumeva i ali-kaida rečenice, isključivost, diskvalifikacije i uvrede, uz obavezni "Hitleru!" ili "tićemikažeš" touché.
Sve to važi, višestruko pojačano, i za privatne poruke. Što tek tu ima slobode, i naročito izražavanja...
Sloboda govora na društvenim mrežama, nažalost, u najmanjoj meri podrazumeva samokontrolu. Ne autocenzuru, već onu pravu i izgleda davno zaboravljenu odmerenost u svakoj situaciji.
Strašno je kada dođe do tabloidizacije pojma (i suštine) slobode govora, a došlo se.
Nije posle đavo kriv kada vam se "zgadi fejs" pa obrišete ili privremeno deaktivirate profil, već ste sami krivi što puštate svaku budalu da vam bude "prijatelj" i što čitate svaku njegovu glupost koju objavi iako znate da vam to ne prija. Jer ste oguglali na sve, i to ne samo u virtuelnom životu.
Sloboda govora na društvenim mrežama, pa i na internetu uopšte, mora biti ista kao ona u svakodnevnom (stvarnom) životu. Ako vam je poimanje slobode govora na društvenim mrežama identično onom "uličnom", nekritičkom i bez samokontrole, onda se ne čudite kada vam se jednog dana konačno upali lampica, kada ukapirate da ste odavno upali u tablicu dnevnog unosa neophodnih sastojaka za opstanak svakog totalitarnog režima koji se oduvek hranio na prvom mestu ljudskom glupošću.
A tada je, obično, već kasno za ispravljanje krivina.

***
Da zaključimo ovu priču:

Današnji trend načina na koji se koriste društvene mreže u najvećoj meri podrazumeva - što je dokazano u svakodnevnoj praksi - politički nekorektno i uvredljivo međusobno ophođenje "sagovornika". Oni to uglavnom zovu "zastupanje stavova", pa bi možda, shodno tome, bolje bilo reći "saučesnika" u igri gluvih telefona. Kako god, dva pomenuta modela se sastoje od kombinacija stavova 1+3 i 3+4, iz čega se jasno vidi koji je trend stavova tj. komunikacije dominantan na (ne samo našim) društvenim mrežama:

Spaliti! Zatvoriti! Proterati! Banovati!

Ukoliko ne verujete, onda prebrojite na koliko takvih objava/postova/tvitova/statusa ste naišli u poslednja 24 sata. Nije potrebno više, dovoljno je da se vratite samo jedan dan unazad. Nije to sitna muka, kada vam, na primer, zbog mnogih stvari smetaju domaći kvazipolitičari a da su vam za to krivi čak i oni koji po fejsbuku kače fotografije mačaka i slavskih kolača.
Jer, crveno je boja ljubavi.


p.s.
Bitange se ne ruše sa vlasti uz ovakav način poimanja slobode izražavanja.
Oni uz pomoć njega opstaju.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...