Friday 15 September 2017

Potres mozga


Potres mozga zaista može da bude ozbiljna stvar. Do njega dolazi tokom bavljenja sportom daleko češće nego u drugim situacijama. Fudbalsku loptu olako smatramo za "samo balon ispunjen vazduhom", ima tu drugih i ozbiljnih faktora rizika koji "vazduh okružen balonom" itekako mogu da pretvore u malj. Neki autori smatraju da se, tokom vremena, usled brojnih udaraca u glavu mozak boksera polako pretvara u "nešto nalik kaši". Brojni su primeri koji idu u prilog toj tvrdnji.


Po izveštajima Svetske zdravstvene organizacije, potresi (konkusije) predstavljaju najčešći tip traumatskih povreda mozga. Oni mogu biti brojni i različiti, i nijedan od njih nije bezopasan: blaga povreda mozga, blaga traumatska povreda mozga, slabija trauma glave... ništa od toga ne bi smo želeli da vidimo u svom zdravstvenom kartonu. Na kraju, naš mozak - to smo mi. Osnovni tretman je jednostavan: bitno je ohladiti se nakon potresa, odmoriti i telo i um - manite se video igrica, gledanja televizije, čitanja, slanja SMSova i buljenja u telefon, ne idite u školu ili na posao. Ništa od toga svakako ne predstavlja dobar način da ublažite i odstranite posledice potresa mozga, koje zaista mogu da budu veoma ozbiljne. Veoma je važno, do potpunog oporavka, obustaviti svaku dalju aktivnost koja može dovesti do novog potresa.
Svake godine, trećeg petka u septembru, brojna građanska udruženja, medicinske ustanove i rehabilitacione grupe u SAD obeležavaju tzv. nacionalni "Dan svesti o potresu mozga". Toga dana održavaju razna predavanja i tribine o tome kako prepoznati simptome potresa mozga, kako (u tom slučaju) pomoći sebi ili nekom drugom. Razna istraživanja kažu da se procenat ispitanika koji su relativno dobro upoznati sa ovom temom kreće oko 10-15%, što je premalo.
Te znake treba prepoznati i zaista ih uzeti za ozbiljno:
- glavobolja
- konfuzija
- otežano pamćenje i pažnja
- vrtoglavice i problemi sa ravnotežom
- osećaj tromosti, nejasnog vida, teturanje u hodu
- razdražljivost, pojačane emocije ili njihov nedostatak
- mučnina, povraćanje
- pojačana osetljivost na svetlost i zvuk
- dupliran ili zamućen vid
- usporene reakcije
- poremećaj sna
- gubitak svesti
Bitno je ove znake uočiti i prepoznati odmah nakon događaja koji ih je možda uzrokovao. Provera je poprilično jednostavna i laka:
- da li osoba ima glavobolju?
- da li je privremeno izgubila svest?
- da li deluje zbunjeno i usporeno obrađuje informacije?
- da li se seća šta se desilo?
- da li "vidi zvezde" ili ima vrtoglavicu?
- da li joj "zvoni u ušima"?
- da li ima mučninu i povraća?
- da li govori jasno ili nepovezano?
Sve su ovo prvi znaci potresa, i ako ih ima treba odmah potražiti stručnu pomoć. Nažalost, u paketu za prvu pomoć ima malo toga što bi moglo da pomogne u slučaju potresa mozga; bitno je da povređeni ostane miran, treba ga staviti u sedeći ili ležeći položaj. U slučaju čak i kratkotrajnog gubitka svesti treba odmah kontaktirati lekara.
Verovatnoća ove traume je veća kod dece i tinejdžera; kod njih i oporavak traje duže nego kod odraslih. Potres u toj životnoj dobi može uticati na sve oblasti života osobe, uključujući i školovanje, bavljenje sportom pa čak i na ponašanje u društvu. Rezultati istraživanja iz 2014. godine ukazuju na to da su adolescenti koji su doživeli potres mozga tri puta podložniji depresiji u odnosu na svoje vršnjake kojima se to nije desilo.
Ovaj Dan je posvećen upozorenju da se pobrinemo za sopstveni mozak i naučimo druge da to isto rade.

***
Dakle, da ponovimo lekciju:
Bitno je znake potresa mozga uočiti i prepoznati odmah nakon događaja koji ih je možda uzrokovao. Provera je poprilično jednostavna i laka:
- Da li Vođa ima glavobolju? Ima.
- Da li je privremeno izgubio svest? Stalno.
- Da li deluje zbunjeno i usporeno obrađuje informacije? Kao da je na strihininu.
- Da li se seća šta se desilo? Nikad.
- Da li "vidi zvezde" ili ima vrtoglavicu? Šta sve taj vidi i ima... it's full of stars.
- Da li mu "zvoni u ušima"? Stalno, 25 sati dnevno, da ne bi zaspao na poslu.
- Da li ima mučninu i povraća? Po svima.
- Da li govori jasno ili nepovezano? Lepota je u uhu slušaoca, pogan u ustima govornika.
Sve su ovo prvi znaci potresa, i ako ih ima - a ima ih - treba odmah potražiti stručnu pomoć.

#onokad ruska kapa sa Vođine glave sklizne preko očiju pučanstva

Prosečni posedovalac biračkog prava u Srbiji ima sve simptome lica zaraženog konstantnim potresima mozga: trajne glavobolje. konfuzija, kratko pamćenje ili njegov potpuni nedostatak, nepažnja, vrtoglava neuravnoteženost, inertnost i višegodišnje teturanje kroz svakodnevicu, nejasan i dupliran zamućen vid (bez ikakvog jasnog razloga), razrogačenost očiju, razdražljivost, hiperkvaziemotivnost do ravnodušja, mučnina i povraćanje, pojačana osetljivost na bilo kakve nadražaje i podjednako na nedostatak istih, usporene reakcije do oguglalosti, nesanica, kolektivna nesvest. 
Građani Srbije su predugo svakodnevno zatrpavani medijskim dangama, nokautima, šutiranjem u glavu, udaranjem u zid, a da to ne ostavi posledice na mozak. Konstantno stanje potrešene društvene svesti je toliko uočljivo, da se čak postavlja pitanje efikasnosti pružanja profesionalne pomoći. Sedeći ili ležeći položaj, ili nesvest, poželjno su ponašanje u okruženju u kome su nenormalni samo oni koji nisu doživeli potres mozga i oni "bez mozga" koji žele da pomognu drugima u nevolji. Užasavajuća je činjenica da prva reakcija na svaku novu konkusiju, koju nam priređuju oni koji nas vode, glasi: "Nije mi ništa."
Svašta... kao kad se oklizneš na led pa razvališ guzicu o beton, osim što je ovde mozak razvaljen.
Srbistancima konstantno u ušima zvoni jedan isti glas. Taj ljigavi glas sa svih strana prosipa nejasna i nepovezana bulažnjenja, koja naziva svojim "zvaničnim državnim stavom o..." nekome, nečemu i uglavnom ni o čemu - dakle, o sebi. Postalo je strahovito teško eskivirati te nasrtaje na um (ponekad i na telo), izbeći traume i potrese mozga i duše, kojima smo svi u ovom vilajetu izloženi. Ovolika društvena ošamućenost i nepostojanje reakcije nisu slučajni, baš kao ni devalvacija svega osim pružanja neprofesionalne pomoći. A nje je sve više, i tek će je biti.
Kolektivni potres mozga zaista može da bude ozbiljna stvar. U Srbiji, do njega dolazi zbog izliva politike u mozak daleko češće od bilo čega drugog.


Nauka kaže da - zbog posebne građe kljuna, lobanje i vratnih mišića - detlić ne može da dobije potres svog pilećeg mozga, iako svakoga dana nekoliko hiljada puta bije glavom u drvo silom višestruko jačom od gravitacione.
Možda bi stvari ovde zaista bile drugačije da je Pera onomad ipak prvo otišao u policiju...

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...